Znaš šta je zajedničko tvom stambenom kreditu, licencnom ugovoru za pametni telefon i đavoljem ugovoru sa sitnim slovima od banke? Tačno, nemoguće ih je pročitati i razumeti, a da se ne žrtvuju nekoliko godina života i neuronske ćelije. Recimo otvoreno: to nije slučajnost. To je krađa tvog vremena i prava na svesan izbor!
Danas običan ugovor sa bankom izgleda kao Jokrov zlikovcački plan: hiljadu stranica, komplikovan jezik, „zvezdice“, sitna slova. Ubeđuju te da je „tako potrebno“, a zatim se prave zbunjeni: „Zar nisi pročitao na 843. stranici da je kamata varijabilna i da može porasti tri puta?“ A sećaš li se hipotekne krize 2008. godine? Milioni ljudi su potpisali ugovore sa „varijabilnom kamatom“. Većina čak nije ni predstavljala šta to znači. I šta je rezultat? Kada je referentna kamata naglo skočila, porodice su se našle na ulici, a svetska ekonomija je potonula u najtežu depresiju.
A znaš li šta je najstrašnije? Prema neformalnim anketama, znatan broj ljudi misli da ako je kamata za kredit 20%, to znači da će stan biti skuplji samo za 20%, a ne za 20% svake godine. I ako takve elementarne stvari mnogima nisu jasne, kako se uopšte može očekivati da oni savladaju ugovor od hiljadu stranica, koji čak i stručnjaci čitaju sa poteškoća?
Drugi primeri nepravednih ugovora:
– Osiguranje gde ti skoro ništa nije pokriveno jer na 58. stranici piše o „izuzecima“.
– Licenca za softver koja daje kompaniji pravo da prati tvoje aktivnosti na uređaju.
– Mobilna tarifa sa „neograničenim internetom“, kod koje brzina pada skoro na nulu nakon prvih 10 GB.
– Ugovori o radu koji ti zabranjuju da radiš u istoj oblasti nakon otkaza, kako ne bi stvarao nepotrebnu konkurenciju.
Hajde da imenujemo stvari svojim imenom: to nije dobrovoljni sporazum. To je prevara prikrivena pravnim jezikom. Isto kao da su ti prodali auto koji sam od sebe eksplodira nakon godinu dana. Samo zato što je negde na 287. stranici sitnim slovima pisalo: „Pažnja, može eksplodirati!“.
Predlažem jednostavno pravilo: svaki ugovor duži od 4 hiljade reči ili napisan jezikom koji prosečan čovek ne razume iz prve – ništav je. Sve je jednostavno. Ako ne možeš da staneš u razumljiva dva ekrana – znači da želiš nešto da sakriješ. Sakrio si? Ugovor ne važi. To važi za sve – čak i za banke, čak i za hipotekne kredite. Zamisli, banka odluči da lukavo ubaci tačku o povećanju kamate na 999. stranici? Čestitamo, stan je tvoj, više ne moraš da plaćaš. Sam si kriv – hteo si da prevariš čoveka koristeći njegovo vreme i živce, sada plaćaš po pravdi!
Usput, čak i sada u mnogim zemljama sa nezavisnim sudskim sistemom postoji šansa da se stvori presedan o ništavnosti bilo kog ugovora, čak i hipoteknog. Može se pozvati upravo na krađu vremena i prevaru, jer je banka svesno podmetnula ugovor koji običan čovek bez stručnog obrazovanja ne bi mogao da razume čak i uz svu želju.
Ideja za budućnost: kreirati zajednicu auditora koji izdaju „znake jednostavnosti“ (analogni SSL sertifikatu). Video si takav znak – budi siguran da je ugovor jasan i da ne sadrži skrivene zamke.
Sve će to biti povratak suštini dobrovoljne razmene: ljudi moraju razumeti na šta pristaju. Ako čovek troši pola života da razume na šta pristaje, to više nije slobodno tržište, već legalizovana reketa. Svet će se nakon toga promeniti samo na bolje. Banke i kompanije će početi da se takmiče u jasnosti i transparentnosti ugovora. Tržište će se očistiti od parazita koji se hrane nejasnim papirima. I konačno, ljudi će povratiti pravo na svesan izbor, a samim tim i slobodu!
