Svi su sigurno čuli za princip prema kojem je svaka osoba kao da je obavezna poznavati zakone zemlje u kojoj se nalazi, i kršenje zakona zbog nepoznavanja istog ne oslobađa od odgovornosti. Ovaj princip je poznat još od vremena starog Rima i danas ga koriste sve države sveta.
Lako je razumeti poreklo ovog principa u starom Rimu, kada su svi zločini bili očigledni, na primer, krađa ili ubistvo. Prilikom činjenja takvih prekršaja zaista je nemoguće opravdati se neobaveštenošću o postojanju zakona koji to zabranjuje, jer svi ljudi koji žive u društvu još od ranog detinjstva znaju da su takva dela krivična. Međutim, moderne države su stvorile toliko zakona da ih može proučiti i precizno razumeti samo stručnjak za koga je to profesionalna delatnost, ali ne i prosečna osoba. Štaviše, zakoni se još i stalno menjaju, što je jednostavno nemoguće pratiti. To dolazi u protivrečnost sa drugim opšteprihvaćenim principom pravnog sistema većine zemalja sveta – realnošću izvršenja zahteva zakonodavstva. Na primer, ne može se zahtevati od morskog prevoznika da isuši okean kako bi podigao potonuli brod sa dragocenim teretom. Niti se može obavezati neko da se pojavi na sudu, kod istražitelja ili u vojnom zvanju po pozivu u roku od jednog minuta (teleportacija za sada postoji samo u naučnoj fantastici). Čak i u ratnom vremenu, nalog koji je unapred neizvodljiv smatra se kriminalnim i krivica će biti na komandiru koji ga je izdao. O ovom pravnom principu se obično retko seća, ali su ga nedavno američki pravnici uspešno iskoristili na sudu.
U SAD je postala široko poznata priča žene iz Teksasa koja je želela da glasa na predsedničkim izborima 2016. godine, ali nije imala to pravo jer je bila pod nadzorom (nešto slično probnoj meri) zbog „poreskog kriminala“. Ona to nije znala, niko joj nije saopštio da ne može glasati, i na izbore je odlučila ići samo zato što ju je majka ubedila. Ali sudu je bilo svejedno, njenu neobaveštenost su nazvali „nebitnom“ za sudski proces, i 2018. godine je osuđena na 5 godina zatvorske kazne. Tek 2022. godine je apelacioni sud preispitao ovu odluku na osnovu nedostatka dokaza da je bila obaveštena da nema pravo glasa. Praktično, sud je odlučio da ide protiv principa „nepoznavanje zakona ne oslobađa od odgovornosti“.
S obzirom na to da se pravni sistem u SAD oslanja na pravni presedan, može se očekivati da će takvih odluka u budućnosti biti mnogo više. To će, zauzvrat, svima pokazati da ljudi nemaju nikakvu obavezu da prate i pokušaju da ispune unapred neizvodljiv zahtev da budu upoznati sa bezbrojnim zakonima kojima stacionarni banditi pokušavaju da ih zastrašuju na svakom koraku.
