I, kao beslpatni bonus

Da se kandidujem za funkciju, promenio bih svoje ime i na svojim karticama odštampao: „Dajte mu šansu; ne može biti gori.“


GOSPODIN DULI

Sistem privatnih sudova i policije ima određene posebne prednosti u odnosu na naš sadašnji vladavinski sistem, prednosti povezane sa političkim pitanjima slobode i stabilnosti o kojima je bilo reči u prethodna dva poglavlja. Privatni sudovi i policija, pored toga, imaju iste prednosti u odnosu na odgovarajuće državne institucije koje tržišni aranžmani obično imaju u odnosu na socijalističke aranžmane.

Kada potrošač kupuje proizvod na tržištu, on može uporediti alternativne brendove. U slučaju zaštite, on može uporediti koliko dobru uslugu pružaju različite agencije i njihove cene. Njegove informacije su nesavršene, kao što je to slučaj prilikom donošenja većine odluka; on može pogrešiti. Ali barem postoje alternative; one su tu da se pogledaju. Može razgovarati sa komšijama koji koriste različite agencije, ispitati ugovore i stope koje nude, proučiti podatke o stopama kriminala među njihovim klijentima.

Kada izaberete političara, ne kupujete ništa osim obećanja. Možete znati kako je jedan političar vodio zemlju u protekle četiri godine, ali ne i kako bi njegov konkurent vodio zemlju. Možete uporediti Fordove, Chryslere i Volkswagene iz 1968. godine, ali niko nikada neće moći da uporedi Niksonovu administraciju iz 1968. sa Humphreyjevom i Wallaceovom administracijom iste godine. To je kao da smo imali samo Fordove od 1920. do 1928, Chryslere od 1928. do 1936, a zatim morali da odlučimo koja će firma praviti bolji automobil u naredne četiri godine. Možda bi stručni automobilski inženjer mogao da donese obrazovan zaključak o tome da li je Ford koristio tehnologiju iz 1920. godine da bolje zadovolji zahteve iz 1920. nego što je Chrysler koristio tehnologiju iz 1928. godine da zadovolji zahteve iz 1928. Ostatak nas bi mogao jednako dobro samo baciti novčić. Dodajte još Volkswagena ili American Motors, koji nisu pravili automobile u Americi, ali su želeli, i situacija postaje još gora. Svako od nas bi morao intimno da poznaje svaku firmu kako bi imao bilo kakvu razumnu osnovu za odlučivanje o tome koju preferira.

Na isti način, da bi se sudilo političaru koji je obavljao funkciju, ne treba uzeti u obzir samo to kako je njegova administracija ispoljila rezultate, već i uticaj mnoštva relevantnih faktora nad kojima nije imao kontrolu, od sastava Kongresa do vremenskih prilika u vreme berbe. Suditi političarima koji još nisu obavljali funkciju je još teže.

Potrošač ne samo da ima bolje informacije od glasača, već su one i korisnije za njega. Ako istražujem alternativne brendove automobila ili zaštite, odlučim koji je najbolji za mene i kupim ga, ja ga dobijem. Ako istražujem alternativne političare i glasam u skladu sa tim, dobijam ono za šta glasa većina. Šansa da moj glas bude odlučujući faktor je zanemarljiva.

Zamislite da kupujete automobile na način na koji kupujemo vlade. Deset hiljada ljudi bi se okupilo i dogovorilo da glasa, svaki za automobil koji preferira. Koji god automobil pobedio, svako od tih deset hiljada bi morao da ga kupi. Nijednom od nas ne bi isplatilo da ulaže ozbiljan napor da sazna koji je automobil najbolji, jer, šta god da odlučim, moj automobil biraju drugi članovi grupe. Pod takvim institucijama, kvalitet automobila bi brzo opao.

Tako moram da kupujem proizvode na političkom tržištu. Ne samo da ne mogu da uporedim alternativne proizvode, već mi ne bi bila isplativa ni ta praksa čak i kada bih mogao. Ovo možda ima veze sa kvalitetom robe koja se prodaje na tom tržištu.Caveat emptor.

Оставите одговор