Predgovor prvom izdanju

Moji politički stavovi deluju prirodno i očigledno — meni. Drugima oni deluju neobično. Njihova neobičnost uglavnom se sastoji u tome što određene izjave, dovoljno poznate u političkom oratorstvu, vode do njihovih prirodnih zaključaka.

Verujem, kao što mnogi kažu da veruju, da svako ima pravo da vodi sopstveni život — da ode u pakao na svoj način. Zaključujem, kao i mnogi sa leve strane, da bi sva cenzura trebalo ukinuti. Takođe, da bi svi zakoni protiv droga — marihuane, heroina ili Dr. Quack-ovog leka za rak — trebalo ponistiti. Takođe i zakone koji zahtevaju da automobili imaju sigurnosne pojaseve.

Pravo da kontrolišem svoj život ne znači pravo da dobijem bilo šta što želim besplatno; to mogu učiniti samo tako što ću naterati nekog drugog da plati ono što ja dobijem. Kao i svaki dobar desničar, protivim se programima socijalne pomoći koji podržavaju siromašne novcem koji je silom uzet od poreskih obveznika.

Takođe se protivim tarifama, subsidijama, garancijama za kredite, urbanom obnovi, poljoprivrednim podršćenim cenama — ukratko, svim onim daleko brojnijim programima koji podržavaju one koji nisu siromašni — često bogate — novcem koji je silom uzet od poreskih obveznika — često siromašnih.

Ja sam Adam Smitov liberal ili, prema savremenoj američkoj terminologiji, Goldwaterov konzervativac. Samo ja svoju posvećenost laissez faire principu vodim dalje nego Goldwater — koliko daleko, biće jasno u narednim poglavljima. Ponekad sebe nazivam Goldwaterovim anarhistom.

Ovi moji neobični stavovi nisu neobični samo meni. Da jesu, ja bih plaćao Harper i Row da objave ovu knjigu, umesto da Harper i Row plaćaju meni. Moji stavovi su tipični za ideje male, ali rastuće grupe ljudi, „pokreta“ koji je počeo da privlači pažnju nacionalnih medija. Mi sebe zovemo libertariancima.

Ova knjiga se bavi libertarijanskim idejama, a ne istorijom libertarijanskog pokreta ili opisom njegovog trenutnog stanja. Modno je meriti važnost ideja brojem i žestinom njihovih pristalica. To je moda koju neću slediti. Ako, kada završite ovu knjigu, dođete do toga da delite mnoge moje stavove, znaćete najvažniju stvar o broju libertarijanaca — da je on veći za jedan nego kada ste počeli da čitate.