Ovo poglavlje će se fokusirati na prigovore unutar i oko političkog libertarijanizma. Pod prigovorima „unutar“ libertarijanizma, mislim na sporove među libertarijancima ili između libertarijanaca i njihovih najbližih suseda duž ideološkog spektra. Zaista postoji mnogo takvih sporova. Međutim, za potrebe ove knjige, najvažniji od tih sporova tiče se obima legitimne ili opravdale države — ili, uopštenije, opsega prihvatljivih koercitivnih institucija. Pod prigovorima „oko“ libertarijanizma, mislim na filozofske kritike libertarijanske doktrine od strane teoretičara koji su prilično udaljeni od libertarijanizma duž ideološkog spektra. Zaista postoji mnogo takvih napada — koji potiču iz brojnih različitih mesta duž tog spektra. Koncentrisat ću se na napade koji dolaze iz dominantne intelektualne leve — iz velikog i raznovrsnog tabora teoretičara koji bi sebe opisali kao „liberalne egalitariste“ ili „egalitarističke socijaliste“. Moći ću da ispitam samo mali reprezentativni uzorak takvih napada. Ukratko ću razmotriti Rawlsovu sopstvenu kritiku libertarijanizma, a zatim nešto manje ukratko kritike koje su ponudili Liam Murphy i Thomas Nagel, kao i G. A. Cohen.