Dakle, Putin je proglasio mobilizaciju. U Rusiji nije spaljeno dovoljno vojnih regruta da bi on odustao od ove ideje. Pre toga, u Rusiji nije ubijeno dovoljno pripadnika Rosgvardije tokom protesta da bi Putin odustao od ideje da ode na još jedan, ko zna koji, predsednički mandat. I tako dalje. To je obična tragedija zajedničkih resursa, kada svaki aktivista koji protestuje snosi lične troškove, a hipotetski rezultat je dostupan samo kolektivno, pri čemu je doprinos konkretnog aktiviste uvek relativno mali i sasvim može biti zamenjen doprinosom nekog drugog aktiviste. Da bi u takvoj situaciji kolektivni protest ipak bio uspešan, potreban je mnoštvo pomoćnih sredstava i faktora koji su se srećno poklopili: politička kultura, harizmatični lideri, raskol elita i tako dalje.
Naravno, svi to razumeju. Istrage FBK plus lobiranje za personalne sankcije, kao i „pametno glasanje“ – to su mere usmerene na raskol elita. Organizovanje mitinga, obuka posmatrača, učešće na izborima – to su mere usmerene na formiranje političke kulture. Promovisanje opozicionih info-kanala – to je mera usmerena na pojavljivanje harizmatičnih lidera. Navaljni, Jašin, Rojzman su svojim primerom pokazali da ne pozivaju samo druge da snose troškove, već su spremni da ih snose i sami. Lideri ruske opozicije su delovali i deluju generalno sasvim kompetentno.
Kao meru protivdejstvovanja, režim se maksimalno pravio hladan, što je u svoje vreme uspešno opisano formulom „Da, preterali smo, i šta s tim?“. Režim je davao do znanja da će kao odgovor na svaku kritiku uništiti izvor kritike, i to ga je sasvim logično dovelo do toga da je sada u Rusiji uopšte sve zabranjeno. I ako su relativno skoro propagandisti režima još govorili „ako ti se ne sviđa – beži“, sada čak i opcija odlaska postaje sve manje dostupna i sve više potpada pod krivične članove.
Pa, dobro. Ako je ranije spaljivanje vojnih regruta izgledalo kao sasvim adekvatna mera koja ne povlači nepotrebne žrtve, sada je ona očigledno nedovoljna. Kao što se ispravno primećuje na mreži, ako prebijete vojnog komesara, za to ćete dobiti manju kaznu nego za izbegavanje regrutacije – pod uslovom, naravno, da tokom prebijanja ne vičete ekstremističke slogane. Ali to je, naravno, relevantno samo za one koji su već u prvom redu za mobilizaciju.
Ako sam ranije preporučivala taktiku „izvrši teroristički akt i odmah beži u inostranstvo“, sada je sve, na granicama su zastoji, avionske karte su rasprodate, sa velikom verovatnoćom ćete morati da se skrivate unutar zemlje, a to je daleko teže. Zato će aktivne akcije morati da se planiraju mnogo pažljivije kako ne biste bili uhvaćeni, i definitivno se ne smete trošiti na samoubijske akcije koje imaju čisto simbolički značaj uz zanemarljiv destruktivni efekat. Mislim na mitingove, pikete i slične stvari koje ne rade.
A mi u Montelibero smo i dalje spremni da dočekamo one koji su uspeli da se evakuišu sa tonućeg broda i pomognemo im da se smeste. Čak i ako vam je muž mobilizovan, to nije razlog da sami ostanete taoci režima, čekajući ga u Rusiji – mnogo je prijatnije kada muž zna da ste vi bezbedni. Ovde nećete propasti.
