Konzumacija alkohola se često povezuje sa pojavom pojačane agresivnosti kod čoveka. Svaki treći zločin počini se u stanju alkoholnog opijanja, a u slučaju nasilnih zločina, kao što su porodično nasilje i ubistvo, ovaj pokazatelj može dosegnuti čak 80%. Činilo bi se da je veza između alkohola i nasilja prilično direktna. Međutim, u ovom pitanju, kao i u mnogim drugima, ne treba praviti grešku preživelog – uzimati u obzir samo jasno primetne rezultate, ignorišući one koje nismo imali priliku da posmatramo. Ne postaju svi ljudi agresivniji usled alkohola. Naravno, neki od njih mogu postati besni pod njegovim uticajem, i to jasno primećujemo. Ali u isto vreme, drugi će početi da tuguju ili pokazivati neke druge emocije. Veoma važnu ulogu u tome kakvo ponašanje se može očekivati od konzumacije alkohola igra neurofiziologija čoveka.
Kao što su utvrdila istraživanja na primatima, razlika u radu serotoninskog sistema i negativan uticaj okruženja su važni faktori u agresiji izazvanoj alkoholom. Kod rezus makaka, stresne okolnosti, na primer razdvajanje od roditelja i socijalna izolacija u ranom uzrastu, dovodile su do suzbijanja rada serotoninskog sistema, pojačane agresivnosti i prekomerne konzumacije alkohola kada je on bio slobodno dostupan. Međutim, veoma je važno precizirati da negativan uticaj nije imao takav efekat na sve majmune – njemu su podlegli samo nosioci kratke alele gena transportera serotonina. U isto vreme, nosioci duge alele bili su otporniji i nisu iskusili negativne posledice takvog uticaja. Može se zaključiti da genetska predispozicija za veću osetljivost na stresne okolnosti, koja izaziva poremećaje u radu serotoninskog sistema, vodi ka povećanoj konzumaciji alkohola i agresivnosti.
Povećana konzumacija alkohola primećena je i kod mutantnih miševa kojima nedostaje gen serotoninskog 1B receptora, a stimulacija serotoninskog 1A receptora može dovesti do smanjenja njegove konzumacije. Takođe su istraživanja na miševima potvrdila da ne postaju sve jedinke agresivne usled konzumacije alkohola. Povećanje agresivnosti primećeno je samo kod jedinki koje su imale značajno snižene (za 49-76%) nivoe mRNA svih serotoninskih receptora (osim 3A) u prefrontalnom korteksu mozga i određene druge abnormalnosti u serotoninskoj funkciji.
Takođe vredi istaći da je empatija važan posredujući faktor u ovom pitanju. Tako, muškarci (ali ne i žene) sa niskim nivoom empatije pokazuju povećanu agresivnost usled konzumacije alkohola. Pored toga, na dva uzorka (kliničkom, koji se sastojao od 703 pacijenta psihičkih ustanova, i javnom, koji se sastojao od 870 studenata) bilo je pokazano da nivo psihopatskih crta posreduje uticaju alkoholne zavisnosti na vršenje nasilja nad romantičnim partnerima. Pritom je sama alkoholna zavisnost, odvojeno od psihopatskih crta, pokazala nedovoljnu povezanost sa nasiljem da bi se mogla smatrati faktorom koji ga predviđa. Kao što se napominje, istraživanja o nasilju nad romantičnim partnerima treba da uzmu u obzir potencijalnu ulogu psihopatije, naročito ako se proučava uticaj konzumacije alkohola.
Naravno, konzumacija alkohola u velikim količinama nosi mnoge negativne posledice za čoveka. Međutim, u slučaju da osoba pokazuje nasilno ponašanje pod uticajem alkohola, ne možemo svaliti svu krivicu samo na alkohol. On je samo još jedan provocirajući faktor, a ne uzrok nasilja, za koji zapravo treba tražiti terapijsko rešenje. Koren problema nasilnog ponašanja i povećanja nivoa psihopatskih crta kod pojedinca leži u poremećaju rada mehanizma inhibicije nasilja, za čije funkcionisanje je odgovoran serotoninski sistem. U slučaju pojavljivanja nasilja, upravo disfunkcija ovog mehanizma prvenstveno zahteva terapiju.
