Juče sam imao priliku da posetim MTL-fest. Festival je održan u MTL-City-ju bukvalno na gradilištu, a pripreme su bile potpuno decentralizovane, po principu „ko najviše želi, uzme sebi deo posla i radi“. Tako da, naravno, nije prošlo bez propusta, ali je festival, kao rezultat primene takvog pristupa, svakako dobio svoj eklektični šarm.
Sreo sam Svetova uživo, popričali smo, mada mi knjiga još uvek nije uspela da mu uručim, svi su bili previše zauzeti. Zato Usanov nije ostao nepriznat. Sa njim još uvek razmišljamo o snimanju posebnog videa. Moj nivo konverzacijskog engleskog, nažalost, nije mi omogućio da posvetim dovoljno pažnje govornicima na engleskom jeziku.
Sopstveno izlaganje sam, iznenađujuće, uspeo da ne zeznem, hvala Danu Lesnovu što me je naterao da uradim dve probne prezentacije. Istina je da je nastup odmah nakon Svetova bilo sumnjivo zadovoljstvo, jer se na njega odmah nakuplja dvadesetak ljudi i počne da ga zasupaju pitanjima, on nastavlja da govori, odlazi dalje, i publika se naglo smanjuje.
Ako pogledamo koji delovi festivala su bili popunjeniji, a koji manje, vidi se da su libertarijanci dobro usavršili veštinu organizacije konferencija i razne male trgovine: ljudi su se okupljali uglavnom u lektorijumu, u food court-u i na sajmu. Međutim, ispostavilo se da se ova tema slabo kombinuje sa muzičkim festivalom. Prvo, glasna muzika je smetala lektorijumu, a drugo, baš zbog DJ programa skoro niko nije namerno dolazio, i svi su radije slušali govornike ili sedeli malo dalje i ćaskali – a da se tapše ispred bine, očigledno je potrebna sasvim drugačija publika.
Kao što se i očekivalo, veoma je nedostajala senka: ceo dan na otvorenom nije za Crnu Goru. Bilo je trenutaka kada sam osećao bliskost toplotnog udara, pa sam morao da rastresem penu koju sam poneo sa sobom i ležim malo u hladovini. Takođe, u food court-u je postojao određeni nagib ka alkoholnim pićima: nudili su pivo, sidar i razne žestoke rakije, a kafa i mors-čaj su bili samo na jednom mestu gde je bio najduži red. Spasila me je mineralna voda koju sam poneo sa sobom.
Međutim, sve ove male nepravilnosti ne umanjuju glavno: festival je prošao veoma energično, došlo je približno 270 ljudi, sastav govornika za prvi put je bio iznad očekivanja – a na nekoliko lokacija fest su uopšte opisivali kao godišnji i koji definitivno nije prvi. Dakle, osećaj skromnog debija nije lebdeo u vazduhu, fest je odmah bio percipiran kao deo nepokolebljive tradicije, to je super!
Razne slike i kratke video snimke sa festa možete pogledati u posebnom kanalu. Nadam se da će i tekstualni izveštaji uskoro početi pojavljivati tamo.
