2022, итоги

Malo je smešno sada ponovo čitati sa kolikim sam entuzijazmom gledala u novu 2022. godinu. Ipak, taj entuzijazam se u velikoj meri opravdao.

Projekat Montelibero se uspešno razvija, i ako smo se pre godinu dana svi okupili da slavimo u jednoj kući, sada takva mogućnost nije ni blizu, nas je u Crnoj Gori više od sto ljudi. Na lokaciji MTLcity završava se izgradnja prve dve kuće, započeta je treća, plus podignut je geodetski kupola u kojoj će biti moguće isprobati sezonsko stanovanje. U Baru se u punom jeku razvija libertarianski klub, gde se ljudi redovno okupljaju da druže, popiju ukusnu kafu, posete predavanje, igraju društvene igre, učestvuju u snimanju podkasta i tako dalje. Kapital investicionog fonda MTL iznosi već više od 170 hiljada tokena, a cena tokena je porasla sa 1 evra na nešto više od 3. Fond ima više od 600 akcionara. Tokena svih vrsta i boja oko projekta Montelibero kruži već toliko da sam izgubila račun, a iza svakog stoji neka ili druga aktivnost koja je u određenom trenutku zahtevala tokenizaciju. Ukratko, na ovom frontu sve je zaista veoma živo, i za sada nije primetno da udaramo u neki plafon.

Zauzvrat, aktivnost oko mog kanala je ipak pronašla svoj plafon. Broj pratilaca se tokom godine smanjio za stotinu, broj objava je takođe primetno opao. Završeno je ozvučavanje teksta Mehanike slobode i dopisana je moja sopstvena knjiga o ankapu, dok prevodi nekoliko drugih knjiga idu prilično polako. Neka značajnija zajednica oko kanala se tako i nije formirala, a sada nam to ni nije potrebno, jer postoji Montelibero. Tamo su, uzgred, nedavno takođe sumirali rezultate godine i, konkretno, sastavili listu najznačajnijih ličnosti za projekat. I ako bih u prvoj godini očigledno bila u prve tri, sada sam samo u druge pet, što mi se, uostalom, čini sasvim objektivnom ocenom.

Najčudniji pravac moje aktivnosti u vođenju kanala bila je serija antiruskih objava, gde sam sebi dozvolila da dajem preporuke o tome šta uraditi sa Rusijom. Pozivi za paljenje vojnih kancelarija imali su uspeha, svi ostali – ne naročito. Rusija se još uvek nije raspala, ali ide ka tome. Uostalom, nije toliko važno šta će se desiti sa tom državom, već šta će se desiti sa Rusima, a za njih zadržavam prethodnu želju. Volela bih da se Rusi rasuju po celom svetu što je više moguće, da se tamo smeste što udobnije, da čuvaju i razvijaju svoju veliku rusku kulturu, a rusku državu zaborave kao ružan san, ili da, pokazujući svoju istorijsku odgovornost, poslovno ulažu u njen demontažu.

U celini sam zadovoljna prošlom godinom. Sledeće godine želim ipak da završim sve trenutne razvučene prevode, snimim audio verziju knjige o ankapu, i, naravno, nastavim da izveštavam o izgradnji naše libertarianske utopije u sunčanoj Crnoj Gori. Svima srećna Nova godina!

Leave a Reply