Papirni novac kao uzrok osiromašivanja ljudi

Voluntarist, Bitarch

Znate li zašto je u Sjedinjenim Državama nakon 1971. godine produktivnost rada nastavila rasti nepromenjenim tempom, ali su pritom realni prihodi ljudi naglo prestali pratiti rast produktivnosti i ostali praktično nepromenjeni? Ili zašto je nakon 1971. godine tokom 50 godina indeks potrošačkih cena skočio 7 puta (ono što je 1971. godine koštalo 1 dolar, sada košta 7 dolara), iako je do 1971. godine za približno takav rast cena bilo potrebno skoro 200 godina? Ili možda zašto je udeo stanovnika SAD-a koji žive sa roditeljima do 29. godine postepeno opadao do 1971. godine, ali je nakon toga ponovo počeo da raste? Ili zašto je odnos vrednosti nekretnina i prihoda radnika u SAD-u za to vreme samo nekoliko puta porastao?

Odgovor je krajnje jednostavan – 15. avgusta 1971. godine, predsednik SAD-a Ričard Nikson je konačno ukinuo zlatni standard, otkazavši fiksnu konverzibilnost američkog dolara u zlato. Nakon toga, američki dolar je postao praktično papir koji nije ničim potkrepljen. Upravo nakon te odluke počelo je osiromašivanje Amerikanaca, koji su ranije samo bogatili.

Ova prilično jednostavna činjenica jasno potvrđuje apsolutnu neopravdanost papirnog novca kao sredstva razmene dobara između ljudi i akumulacije bogatstva. Korišćenje papirnog novca je samo siguran način da se postane siromašan. Uostalom, čega se još može očekivati od novca koji se može štampati u neograničenim količinama, čime se obezvređuju ušteđevine ljudi, dok se istovremeno obogaćuju činovnici, državne strukture, subvencionisani oligarsi i banke, koji su prvi primili novu novčanu masu i realizovali je još po starim cenama. Ili čega se još može očekivati ako se novac bezgranično deli po veštački niskim kamatnim stopama za razvoj biznisa koji bi bio apsolutno neprofitabilan i propao pri stopi formiranoj u uslovima slobodnog tržišta. Pa teorija austrijske ekonomske škole ne bez razloga naziva neograničenu emisiju novca i kreditnu ekspanziju glavnim uzrocima ekonomskih kriza.

Ljudi će samo siromašiti sve dok ne odustanemo od državnih papirnih valuta u korist novca koji nije pod kontrolom bilo kojih centralizovanih upravljačkih organa i koji ima strogo ograničenu emisiju novih novčića. Plemeniti metali su u prošlosti pokazali svoju pouzdanost kao sredstvo razmene i akumulacije bogatstva. Ali u savremenom digitalnom svetu, gde informacione tehnologije igraju ključnu ulogu u svim vrstama aktivnosti i odnosa, kriptovalute mogu služiti kao pouzdano sredstvo razmene.

Zalazak fiat novca i uspon kriptovaluta

Voluntarist, Bitarch

Rekordna inflacija u SAD-u samo je još jednom pokazala da se nipošto ne može osloniti na valute sa neograničenom emisijom i centralizovanim upravljanjem, na primer moderne državne (fiatne) novce. Američki dolar se dugo smatrao prilično stabilnom valutom, mnogi su baš njega birali kao sredstvo za akumulaciju bogatstva. Sada pak sva dolarša ušteđenja samo očekuje obezvređivanje. Razlog za to su neadekvatne ekonomske odluke vlade SAD-a tokom pandemije koronavirusa, sa nastalim poteškoćama odlučila je da se bori povećanjem novčane mase. I nijedna vlada u svetu ne može dati garanciju da neće doneti odluke koje vode ka obezvređivanju novca i osiromašivanju ljudi. Naprotiv, treba očekivati suprotno – vladama je korisna inflacija koja obogaćuje one u čije ruke nova novčana masa prva stiže (na primer samu vladu i državne banke), budući da ta sredstva mogu potrošiti još po pre-inflacionim cenama. Dakle, ne postoji takva fiatna valuta u kojoj bi vaša sredstva bila bezbedna.

Drugačiju sliku nam pokazuju kriptovalute, naravno ne sve one, ali definitivno one koje zaista jesu decentralizovane i kriptootporne. Emisija takvih valuta ograničena je matematikom velikih brojeva, a centralizovano upravljanje izostaje – bilo kakve izmene u radu mreže (pa čak i uvođenje ažuriranja od strane developera) moguće su samo uz direktan pristanak vlasnika većine uključenih računarskih kapaciteta. Zajedno sa odsustvom bilo kakvih ograničenja u razmeni sredstava (za nekoliko minuta se sredstva mogu poslati bilo kojoj osobi, čak i onoj koja se nalazi u dalekoj zemlji na drugoj strani Zemlje), to kriptovalute čini vrednom imovinom u očima sve većeg broja ljudi – isti taj svima poznati bitkoin nedavno je oborio novi rekord u svojoj vrednosti.

Pre ili kasnije, vlade svih država čije se valute smatraju garantom stabilnosti ušteđevine, greškom ili čak namerno donesu odluke koje vode ka nekontrolisanom povećanju novčane mase, odnosno ka obezvređivanju novca i osiromašivanju ljudi. I svaki put će kriptovalute, čija emisija ostaje na inicijalno zadatom nivou, postajati sve popularnije kao sredstvo akumulacije bogatstva, pa čak i kao sredstvo razmene. Sumrak fiatnih novaca je neizbežan kada postoji tako dobra alternativa!