Sfera kriptovaluta je dobra ilustracija pomenute dinamičke ravnoteže između centralizacije i decentralizacije u prethodnoj beleški.
Bitkoin, prva od kriptovaluta, kreiran je kao maksimalno decentralizovan novac i namenjen je da služi kao digitalni gotov novac. Ali Bitkoin nije samo novčić, već novčić sa ugrađenim platnim sistemom. Da bi obični korisnici mogli da šalju bitkoine jedni drugima, potrebni su najmanje 1) čvorovi mreže koji poštuju kompatibilna pravila verifikacije transakcija, 2) majneri koji dodaju blokove sa transakcijama u blokčejn, i 3) novčanici koji omogućavaju potpisivanje transakcija. Generalno govoreći, ove funkcije se mogu objediniti: svaki čvor može da majnira, a svaki korisnik može koristiti kao novčanik aplikaciju za puni čvor sa funkcijom majninga. Po tom principu radi Monero, i generalno se snalazi, obezbeđujući veoma visok nivo decentralizacije, međutim, Bitkoin je namenjen da u budućnosti postane svetski novac, njemu je potreban veoma visok mrežni efekat, a to znači da je neophodan ekstremno nizak prag ulaska, kako bi ga mogao koristiti bukvalno svako, kako sa tačke gledišta potrebnog nivoa tehničkih znanja, tako i sa tačke gledišta cene i kompaktnosti potrebnog opreme.
U tu svrhu je oko Bitkoina izrasla čitava ekosistema entiteta koji povećavaju pogodnost njegove upotrebe: berze, menjačnice, bankovne kartice nominovane u bitkoinu, nadogradnje za programiranje pametnih ugovora, servisi za pozajmice u stejblkoinima pod zalogom bitkoina, tokenizovani bitkoini na drugim blokčejnima, protokoli za anonimizaciju transakcija, protokoli za mikroplaćanja i još mnogo toga. Većina ovih entiteta već zahteva poverljivog posrednika, odnosno više su centralizovani od čistog Bitkoina. Međutim, sva ova šarena složenost obezbeđuje bogat izbor opcija za korišćenje bitkoina za najrazličitije potrebe. Mnogi od ovih servisa će ostati nepotrebni, i njihovi programeri će zatvoriti svoje projekte. Mnogi će biti prevare (scam), i njihovi programeri će manje ili više nekažnjeno pobeci sa novcem korisnika. Mnogi će biti hakovani, i hakeri će pobeci sa novcem korisnika (a programeri će biti sumnjivi da su povezani sa hakerima). Ali to je običan proces konkurencije, koja obezbeđuje progres u nivou prihvatanja Bitkoina od strane mase korisnika. Samo da osnovni protokol izdrži. A čini se da drži, i sa svakom godinom Lindi-efekat Bitkoina je sve jači.
Opet, kada se iznose prigovori prema Bitkoinu da je nepraktičan za neki zadatak, odmah se ispostavi da postoji čitav buket drugih kriptovaluta koje su dizajnirane upravo za taj zadatak. Evo vam kripto za pametne ugovore, evo vam kripto za tokenomiku, evo vam jedna sa brzim transakcijama, jedna sa jeftinim, jedna sa anonimnim, jedna za skladištenje podataka u blokčejnu, jedna sa operacijama koje se mogu poništiti i mogućnošću zamrzavanja naloga – i tako dalje. Naravno, svaka takva kriptovaluta je kompromis. Mnoge nisu dovoljno decentralizovane, mnoge nisu dovoljno bezbedne, neke imaju beskrajno ogroman blokčejn, neke beskrajno skupe transakcije – ali izgleda da više niko i ne nada se da je nešto univerzalno, što prevazilazi konkurente po svim zamislivim parametrima, uopšte moguće. To je tržište, i način na koji ono rešava probleme često zbunjuje pristalice detaljnog planiranja i upravljanog razvoja.
Slično kao što je ideja da sadržaj ne mogu kreirati samo kreatori sajtova, već i njihovi korisnici, stvorila web2, ideja da se putem interneta decentralizovano mogu prenositi ne samo sadržaji, već i vrednosti, stvorila je web3. Međutim, postoji alternativna vizija toga šta web3 zapravo treba da bude, i nadam se da ću sledeću belešku posvetiti tome.
