U teoriji, libertarijanski principi su veoma lepi. Svaka osoba poseduje samoposedovanje, može sama upravljati sobom, postavljati ciljeve, birati sredstva, dogovarati se i sve to. A onda ti pokažu bespomoćnu bebu u pelenama i kažu: evo čoveka! Štaviše, onda ti pokažu fotografiju embriona napravljenu tokom ultrazvuka i nastavljaju da insistiraju: evo ga, čovek! Zatim vidiš starca koji je vratio detinjstvo zbog Alchajmerove bolesti, i to je takođe čovek! Takođe ti nude da smatraš čovekom onoga ko pokazuje intelektualno ništavilo nakon udarca u glavu, usled encefalitisa, neke urođene patologije, smrtno pijanog ili odgajenog od divljih životinja. Ali to je samo polovina problema. Prošla je ponoć, legao si u udobni krevet, zaspao si – i postaješ jednako bespomoćan i nesposoban za pravnu subjektivnost kao i ta ista beba, i kakva imaš u to vreme osnovu da se smatraš ponosnim nosiocem imena čovek, sa svom njegovom samoposedovanjem?
Sklapajući dva i dva, čovek može u žurbi dobiti dvadeset dva, i rezultat je da pristane na nepovoljan posao. Sekundu kasnije on ispravlja grešku u svojim proračunima i zahteva otkazivanje posla. I šta nakon toga ostaje od principa koji glasi da na tržištu svaki učesnik otvara ono što mu je manje vredno, a stiče ono što mu je vrednije? Kakve koristi ima od tog principa ako posle sekunde čovek promeni mišljenje i zahteva da se sve vrati unazad?
Da bismo još više pogoršali našu zbunjenost, podsetimo se, na primer, na razne psihijatrijske fenomene, poput disocijativnog poremećaja ličnosti. Čovek se ponaša kao jedna ličnost, a onda kao druga, koja za postupke prve ličnosti nema pojma. Može li se govoriti o punoj pravnoj subjektivnosti za svaku od tih subličnosti? Može li se odvajati odgovornost jedne od njih od odgovornosti druge? A ako može, šta će sprečiti bilo kog zlonamera da simulira takvo razbijanje svesti? I zašto se ograničavati samo na razmatranje kliničkih slučajeva, ako čovek može savršeno da sebi na mreži napravi desetak virtuelnih profila sa svojim karakterom, izgledom, istorijom, navikama i ostalim osobinama? Jedna od takvih virtuelnih ličnosti čak upravo sada piše knjigu o ankapu.
2.3. Neidealni čovek
2.3.2. Čovek je smrtan