Glavni problem minarhizma, odnosno libertarijanskih političkih reformi odozgo, jeste slabljenje podrške reformama kako sve više umerenih etatista počinje da smatra da količina slobode u državi postaje suvišna. Pristup koji uslovno nazivam secesionizmom ima za cilj da ozbiljno ublaži upravo taj problem. Umesto da se nameću jedinstveni principi celokupnom istorijski formiranom populaciji teritorije, može se, naprotiv, obezbediti naseljavanje teritorije pristalicama tih principa – i tada, ako su sami principi održivi, ti ljudi će jednostavno početi da žive po njima.
Podsetimo se dva najpoznatija primera implementacije ovog pristupa.
Island je naseljen praktično od nule pristalicama bezdržavnog društva, i njegovi stanovnici su nekoliko vekova živeli bez države u skladu sa principima koje su sami sebi razvili.
Nekoliko severnoameričkih britanskih kolonija odvojilo se od nje i organizovalo svoj život na drugačijim principima, koji su im bili prikladniji od običaja metropole.
Slično tome, libertarijanci bi mogli da stvore svoje društvo putem formiranja kompaktnog naselja. Takvo naselje može se nalaziti na frontu, koji još nije zauzela nijedna država, ili formirati teritorijalnu autonomiju unutar države, koja u budućnosti ima šanse za punu secesiju. Bilo kako bilo, smisao je u tome da libertarijanci od samog početka kvantitativno i idejno dominiraju u određenom društvu, što bi trebalo da omogući sprovođenje zaista dubokih libertarijanskih transformacija u okviru tog društva.
Najuočljiviji primer rada na naseljavanju postojeće teritorijalne autonomije je Free State Project, projekat preseljenja libertarijanaca u malo naseljenu državu New Hampshire u cilju korišćenja demokratskih institucija za libertarijanske transformacije.
Najuočljiviji primer osvajanja fronta je pokret za stvaranje charter gradova. Ideja se sastoji u tome da se neka privatna kompanija dogovori sa vladom neke zemlje o stvaranju libertarijanske autonomije na praznom delu njene teritorije, sa unapred definisanim pravnim sistemom koji odgovara libertarijanskim principima i unapred dogovorenim režimom koji ograničava mešanje države u život te autonomije. Nakon toga se tamo od nule gradi grad koji postaje utočište slobode. Prvi charter gradovi su u trenutku pisanja knjige u procesu stvaranja u Hondurasu.
Glavni nedostatak secesije kao metode je ranjivost novonastalih društava pred državom. Država obično veoma nervozno reaguje na ideju secesije i često je spremna da strogo kažnjava separatističke ideje. Vlade u državama se menjaju, ponekad i nasilno, i dogovor postignut sa prethodnom vladom trenutna vlada može potpuno ignorisati. Na taj način, libertarijanska teritorijalna autonomija možda neće ni stići da se formira i ojača, pre nego što bude rasformisana od strane spoljnog agresora.
U sledećem poglavlju govorićemo o pristupima koji imaju za cilj da oslabe mogućnosti države da rasformiše libertarijanske zajednice.