Rutinizacija košmara

Rat u Ukrajini je ušao u fazu izduživanja i polako počinje da ispada iz trenutnog dnevnog reda. Najneprijatnije u šta bi to moglo iscuriti je:

  • Front se stabilizuje, strane se utvrđuju, gubici postaju manji;
  • Ruska ekonomija polako degradira pod sankcijama, ali se politički sistem pokazuje dovoljno čvrstim i do raspada države ne dolazi;
  • Ukrajinska ekonomija polako degradira pod granatovanjem, u zemlji zapravo ostaju samo oni koji se bore i oni koji opslužuju rat, dok se veći deo ostalih ili rasipa dovoljno daleko od linije fronta ili napušta zemlju, a nakon odlaska polako navikavaju na novo mesto boravka;
  • Rusi, koji nisu uspeli da pobegnu iz Ruske Federacije u ranoj fazi rata, postepeno gube mogućnost da to učine: niko ih nigde ne želi, više nemaju novca za karte, a letova u inostranstvo više neće biti. Bilo kako bilo, oni zatežu pojas i počinju da preživljavaju;
  • Usput, što se tiče dopunjavanja ruske vojske ljudskim žrtvama u ovom scenariju ne treba brinuti: dovoljno je davati porodici regruta vojni paket hrane i odmah im ga oduzeti čim regrut desertira ili odazme. Sin u vojsci – roditelji siti. Mnogi bi bili spremni na ovakav dogovor.
  • I tako se nastavlja godinama.

U određenoj meri ovom scenariju može zasmetati otvaranje novih žarišta napetosti oko Rusije: ostatke ruskih trupa počeće da istiskuju iz Pridnestrovlja i sa Kavkaza, Ruska Federacija će pokušati da deluje na svim frontovima i ipak će se relativno brzo slomiti. Međutim, ne treba se nadati samo pomoći Azerbejdžana, Moldavije i Gruzije. Bolje je ipak nastaviti gurat Rusiju ka brzom vojnom porazu i političkom raspadu, pre svega snagama samih Rusa.

U početku sam predlagala isključivo „biljojedne“ mere poput paljenja vojnih regrutnih centara. To stvara haos u sistemu mobilizacije trupa, ne povlači prateće žrtve, izgleda efektno i deluje inspirativno na svakog pristalicu slobode. Sada, međutim, vidim da su mnogi otišli dalje: stižu informacije o sabotaži na železnicama. Opet, bez ljudskih žrtava. Uništavaju se relejni ormari koji, koliko sam razumela, služe za dispečering tereta. To znači da se propusni kapacitet pruge naglo smanjuje, ali vozovi ne ispadaju sa šina. Mrežom kruži mnoštvo drugih predloga za sabotažu različitog stepena domišljavosti, ali se većina svodi na provozirovanje zastoja u sistemu snabdevanja trupa.

Nas pak mnogo više zanima raspad zemlje. I tu mi je veoma teško da smislim bilo kakvu političku aktivnost u Rusiji koja bi omogućila libertarijancu da ostane „čist“. Predlagati pojednostavljenje vođenja biznisa i smanjenje poreza? Zagovarati olakšavanje prometa civilnog oružja? Pozivati na potpun prelazak na visoko profesionalnu ugovornu vojsku? Ozbiljno? Sada? U Rusiji? Iskreno, sada bi naprotiv imalo smisla podržati komuniste u svemu. Dajte potpunu nacionalizaciju industrije! Ograničenje cena! Ograničenje izvoza robe izvan regiona njene proizvodnje! Zamenimo Nabibulinu Glazjevom! IT-jevac za stanove! Šta oni to još žele? Neka dobiju. Inače će kasnije opet kriviti kapitalizam da je doveo zemlju do dna. Ne, neka se raspadne pod Glazjevom.

Tako da, za ime Boga, ne mogu danas da smislim plemenitiji cilj za ruske libertarijance od toga da što pre napuste Rusiju i ostave zemlju na rastrganje levjacima. Kao što je zapovetila Ayn Rand. Kao što je Navaljni predlagao libertarijancima. Ispravite ramena.

Izvinite zbog izbora ilustracije iz popularnog animea Attack on Titan…

Radite, braćo!

Bukvalno juče sam imala sumorno i uopšte ne praznično raspoloženje, a danas od jutra skoro vrištim od oduševljenja: stigla je prva vest o spaljivanju vojnog regruta u Ruskoj Federaciji. To je upravo ono čemu sam pozivala u jednoj od svojih antiruskih objava. Vest je anonimno objavljena na ukrajinskom telegram kanalu, što je i razumljivo, ovakve stvari se ne prikazuju na prvom kanalu.

Cilj je izabran великолепno: zgrada koja stoji sama, zaključana za noć, bez ikakvih čuvara i drugih mogućih žrtava. Teren je seoski, a to znači da su regruti ovde registrovani najverovatnije siromašni ljudi koji nemaju mogućnosti da izbegnu regrutaciju, tako da im ovaj događaj može postati stvarna pomoć. Sada bih veoma želela da vidim dnevne fotografije koje pokazuju rezultat rada, ali tu već zavisi kako će biti.

Momče, bravo! Sada, nakon vatrenog iskušenja, sledi iskušenje slavy: da se ne pohvališ svojim herojskim postupkom i da ne padneš u ruke organima. Upravo nekažnjivost ovakvih akcija najbolje će doprineti njihovom ponavljanju širom Rusije. A sada je najbolje da sigurnije sakriješ dokaze i ne vadiš ih odatle do kraja rata ili do uspešne emigracije. U svakom slučaju, ogromno hvala!

Pozivam svoje čitaoce van Rusije da aktivno šire ovu vest, a u Rusiji – da je šalju prijateljima u privatne poruke. I sakupljajte hrabrost kako biste kreativno razvili ovu inicijativu. Kada dobro zaplame, može se početi paliti, pored vojnih regruta, i drugi zanimljivi objekti: policijske stanice i poreske kancelarije. Ali one su bolje čuvane, pa sa njima, molim vas, budite oprezniji. Opet, u policijskim stanicama su moguće sporedne žrtve, i ne samo među zaposlenima, tako da ovde treba tri puta sve odmeriti pre nego što se odlučite.

Šta misliš o mitinzima 6. u mesecu?

Vredi li izlaziti na njih, ili neće dovesti ni do čega? Zašto niko ne širi informacije o njima i ne poziva na izlaske?

nvi us (pitanje je pratio donat u iznosu od 1 ANCAPCHAN)

Ako baš ukratko, izlaziti na mitinge u Rusiji se ne isplati, to je neracionalna potrošnja snage. Javni nastup protiv režima se danas u Rusiji smatra izdajom domovine i kažnjava se zatvorom do petnaest godina. Ali, kao što je poznato, ako te obese zbog krađe jagnjeta, ukradi odmah ovcu. Kampanja građanske neposlušnosti podrazumeva nimalo više od samog izlaska na trgove. Ona podrazumeva totalni sabotažu države.

Može se, kao što sam ranije predlagala, paliti vojni centri. To su slabo zaštićeni ciljevi koji sadrže mnoštvo papirnih ličnih dosijea regrutovanih. Njihovo uništavanje bi ozbiljno otežalo mobilizaciju. Može se, radeći kao sistrad u ovom ili onom državnom organu, brisati, kvariti ili puštati u javni pristup baze podataka i druge važne informacije, ostavljajući na ekranu vizitkartu Anonimusa, neka misle da su hakeri. Može se pljačkati bilo koja državna imovina do koje se može doći, a čak i ako uhvate, za krađu se dobija manja kazna nego za izdaju domovine. Mogu se upućivati pozivi sa prijavama o postavljanju bombi.

Može se i treba uživati u svim pričama o sličnoj sabotaži, i širiti glasine o tome najširem krugu ljudi. Ako vatnik dobija samo informacije o tome da spolja uvode sve nove sankcije, on se može ujediniti oko zastave. Ali, ako dobija konstantan tok glasina o tome da u Rusiji traje partizanski rat protiv režima, da je građaninu A probušena guma zbog slova Z, a građaninu B razbijeno lice, da se republička administracija okupila na tajnom sastanku o izlasku iz sastava Rusije – tada će mu moralni duh biti podriven mnogo efikasnije.

Nema smisla pričati pristalicima režima o tome da je rat osudio neki Čičvarkin. On je ionako izdajnik, šta se od njega može očekivati. Zato je korisno pričati da su rat osudili ljudi poput Abramoviča. Tipa, vidi kako postupaju pametni ljudi: sami su pobegli daleko i iskupavaju grehe pred zapadom. A sutra će tako postupati malo manje pametni ljudi, koji nisu ukrali milijarde, već stotine miliona. A prekosutra će pobeći i tražiti politički azil načelnik gradskog odeljenja FSB-a. I samo najpotpuniji idiot će podržavati režim do kraja – njih će im imenovati za žrtve. Uostalom, idiot možda neće doživeti taj trenutak, jer će otići na front i tamo biti ubijen.

I takvi poraženački razgovori su daleko efikasniji od raznih glupih mitinga. Ostavite mitinge dijaspori, ona to može raditi mnogo bezbednije i sa mnogo pozitivnijim medijskim osvetljenjem. Evo, kod nas u Podgorici je sutra u 14:00 miting, ako ste već u Crnoj Gori i ako vam je nedelja neradan dan, dođite, u lokalnim četovima se narod aktivno organizuje, tako da ćete se snaći kako je najlakše doći.

Još jedan važan pravac napora za dijaspore je pomoć svima koji beže od rata. To je pre svega korisno čak i ne izbeglicama, već samim volonterima. Samo pomislite na to da će udeo Ukrajinaca među ruskojezičnim emigrantima naglo porasti, i svi ti ljudi će biti strašno besni. Ne dajte povoda da se taj bes usmeri na ruske ekspate. Hajde da shvatimo da je putinizam strogo ograničen onom teritorijom gde pasu Putinovi tenkovi, i da je nemoćan da prodre izvan nje. A ovde žive pravi Rusi, koji su tog Putina videli otprilike tamo gde je i ruski ratni brod.

Sabotaža karantina

Bitarch kolumna

Širom sveta su mnoge vlade uvele najstroži oblik karantina, koji podrazumeva zabranu izlaska iz kuće, osim u „neophodnim slučajevima“. Vlasti Italije su prvi uvele takvu meru, zatim su se pridružili Španija i Francuska. Sada se, po svemu sudeći, takva mera uvesti i u velikim gradovima Rusije. Ja sam već pisao zašto ova mera ne samo da ruši ekonomiju, već ne pomaže ni u zaustavljanju epidemije. Ali mi smo primorani da živimo u neprijatnoj stvarnosti koju nam nameće stacionarni bandit (država), pa ću pokušati da dam praktične savete kako zaobići uvedena ograničenja.

U osnovi strategije je uverljivo poricanje. Smisao je u postojanju uverljive legende o izlasku na ulicu, koju policija neće moći da proveri. Ne treba tvrditi da karantin krši zakon niti se ponašati izazovno. Policija samo izvršava naložene instrukcije i nije zainteresovana da proverava uverljivu laž.

Navedću primere strategija. Najbolja strategija je ne privlačiti pažnju policije, kako vas uopšte ne bi zaustavili i pitali zašto ste izašli na ulicu. Za to uzmite plastičnu kesu od poznatog trgovinskog lanca i stavite u nju neki predmet radi forme (jabuku, flašu vode). Naravno, naziv prodavnice mora odgovarati njenom radnom vremenu (ako izlazite noću, a prodavnica je već zatvorena, izgledalo bi nepoverljivo).

Ako idete sami i vas uhvate:

1) Recite da idete u prodavnicu ili apoteku – ako one u to vreme rade. Ako vas pitaju zašto ste otišli tako daleko od kuće, recite da potrebni proizvod/lek nije bio u prodavnici/apoteci blizu vaše kuće. Za maksimalnu ubedljivost možete uvek nositi sa sobom pakovanje paracetamola i reći da ste osetili simptome prehlade i da se vraćate kući iz apoteke. Paracetamol se često pije radi ublažavanja simptoma korona virusne infekcije, pa će policajac od vas skočiti kao na varnu čim čuje da vam je zatrebao paracetamol.

2) Ako izlazite često tokom dana, bolje je da se dogovorite sa prijateljem da u slučaju kontrole odgovori na poziv i potvrdi da idete kod njega da popravite kompjuter, slavinu, postavljate pod ili nešto slično. Rad nije zabranjen.

3) Tokom dana još možete reći da idete u kancelariju neke kompanije da se zaposlite.

4) Dostava robe nije zabranjena. Ako imate sa sobom paracetamol, možete objasniti policiji da ga nosite bolesnom prijatelju koji više ne može sam da izađe do apoteke.

5) Ako idete noću, a u gradu je sve zatvoreno, sigurno je otvorena bolnica. Recite da se ne osećate dobro i da idete tamo.

Ako želite da prošetate dvojica sa prijateljem/prijateljicom ili detetom, recite da mu je postalo loše i da zajedno idete u bolnicu/polikliniku. Može čak i noću.

Kao alternativa — dobiti ili samostalno izraditi propusnicu. To nije tako teško kao što se može učiniti na prvi pogled.

1) Registrujte svoj profil sa mačkicama kao medij i dobijte novinarsku propusnicu.

2) Odštampajte sličnu potvrdu, predstavljajući se kao zaposleni u preduzeću koje ne podleže karantinu. Sastavlja se u slobodnom formatu.

Ako imate još strategija, šaljite.

P.S. Ne poričem problem širenja koronavirusne infekcije, već samo predlažem načine kako izbeći agresivno nasilje sa strane stacionarnog bandita. Obavezno poštujte socijalnu distancu od 2 m, nosite masku i naočare, otvarajte kvake i pritiskajte dugmiće lifta preko maramice koju odmah bacite, ne izlazite iz kuće ako ste bolesni od COVID-19. Namerno zaražavanje mira ljudi virusom je u suprotnosti sa principom neagresije (NAP) i ni u kom slučaju nije dozvoljeno.