U projektu Montelibero pojavio se neki Jurij, kojeg je zanimalo da razume kakvi ljudi ulaze u njega, koje su njihove motivacije i tako dalje. I počeo je da snima intervjue sa svima do kojih je mogao da dopre. Pa, da dobro ne propadne, dali su mu prava upravljanja projektnim Jutjub kanalom, i sada su svi intervjui tamo, u posebnoj plejlisti.
Ispostavilo se da je gotovo svako tokom intervjua izjavio da je o projektu pročitao kod Ankap-tjan. Tako je Jurij došao do mene i takođe počeo da traži intervju. Uglavnom, sada pored gomile video zapisa postoji i jedan tekstualni, sa mnom. A pošto mi se ne sviđa izgled Google-ovog dokumenta, prebaciću ovaj intervju, verovatno, na svoj sajt.
Intervju sa Ankap-tjan o Monte Libero
Septembar 2021, Jurij Vilnid
Reci nešto o sebi
Čemu si posvetila veći deo vremena prošle nedelje?
Moj glavni posao je vođenje ličnog Telegram kanala. Veći deo vremena prošle nedelje sam, kao i obično, posvetila njemu. Prevela sam prilično dugo poglavlje iz knjige „Libertarijanizam“ Erika Maka, napisala sam par poglavlja za sopstvenu knjigu o ankapu, za koju još nisam smislila naziv – ukratko, bavila sam se običnom rutinom. A u subotu sam otišla u Albaniju, da se „devirtualizujem“ sa jednim svojim pratiocem, i još uvek ovde živim. Uopšte, volim da otkrivam nova mesta i nove ljude.
Koja je poslednja knjiga koju si pročitala, a koja je primetno uticala na tebe?
Poslednjih godina uglavnom čitam non-fikšn, i najviše na mene je uticala „Mehanika slobode“ Dejvida Fridmana, koju sam prevodila za svoj kanal. Od beletristike mogu izdvojiti, verovatno, „Mi smo živi“ Ajn Rend; to je prva ili jedna od prvih knjiga koje je napisala, delimično autobiografska, o prvim godinama postojanja Sovjetske Rusije, iz koje je pobegla, postavši takozvana „nepovratnica“. Ja sam iz Rusije otišla, između ostalog, pod uticajem ove knjige.
Poslednja stvar koju si uradila za zajednicu?
Detaljno sam ispričala svom pratiocu, sa kojim sam sada u Albaniji, o Monteliberu, i sledeće nedelje ćemo ići da mu pokažemo plac. Verovatno će investirati u zemlju, a možda i preseliti se.
Čime si se poslednji put bavila „za dušu“? (umetnost, hobi, samoučenje)
Veoma volim da plivam. Put u Albaniju mi je bio i prilika da malo produžim leto. Nastavljam svakodnevno da plivam oko kilometra. A ako ostavimo po strani telesne avanture, nedavno sam završila knjigu Džejmsa Skota „Umetnost byti nepokornim“, i sada sa mnogo većim poštovanjem gledam na anarho-primitiviste. Verovatno ću nešto napisati u kanalu povodom toga, kada se misli u glavi bolje oblikuju.
Preseljenje
Kada si prvi put pomislila na promenu mesta boravka (otprilike – mesec, godina)?
2014. godina.
Koji događaji su te naterali da razmišljaš o tome?
U Rusiji je bila takva militaristička histerija da sam odjednom poželela da pobegnem od toga što dalje. Na primer, baš u to vreme prvi put je došlo do principijalnog razilika sa roditeljima, i sada u međusobnoj komunikaciji filtriramo diskurs, trudeći se da ne dodirujemo bolne teme.
Šta te je privlačilo u ideji preseljenja? Šta te je zadržavalo?
U ideji preseljenja me je privlačilo to što mogu prestati da govorim da sam iz Rusije. Postalo je sramotno biti Ruskinja — u to vreme je postojao potpuni osećaj da, kogod Rusa da pitaš, ispostaviće se da je imperijalista. Iz istog razloga mi se čini veoma sumnjiva ideja o životu u susednoj Srbiji, na primer.
Zadržavalo me je nerazumevanje toga kome ću tamo biti potrebna.
Šta se dalje dešavalo — koje prekretnice možeš istaći? (mesec, godina)
U periodu 2014-2018. malo sam se zatvorila, otišavši u unutrašnu emigraciju. Bavila sam se kopirajtingom i trudila se da uopšte ne gledam političku scenu.
Prva prekretnica – krajem avgusta 2018. ponuđeno mi je da vodim kanal „Ankap-tjan“. Delimično sam prilagodila njegov stil sebi. Ali mnogo više sam se promenila ja sama, jer sam morala da pročitam dosta toga o libertarijanizmu, a to menja ljude.
Druga prekretnica – u decembru 2019. ponuđeno mi je da se preselim u Crnu Goru i ovde pišem članke o agorizmu. Pristala sam bukvalno posle pet minuta kratkog razmišljanja, čime sam iz Đošlo u veliko čuđenje onome ko me je pozvao, jer je očekivao sumnje i teška razmišljanja.
Koje probleme si želela da rešiš preseljenjem?
Želela sam da počnem prelazak sa teorije libertarijanizma na praksu. Praksa je izgradnja libertarianske zajednice u oflajnu, slično onome što su radili Free Staters u New Hampshire-u. Za to je sasvim prihvatljivo, naročito u početnim fazama, da svaki član zajednice zarađuje na spoljnom tržištu, jer se pre svega testira mogućnost dugoročnog zajedničkog suživavanja, uprkos tvrdnjama da su anarho-kapitalisti (ankapi) zaprepašćeni individualisti koji u principu nisu sposobni da stvaraju i održavaju zajednice.
Kada bi tek sada pomislila na preseljenje, šta bi uradila drugačije?
Pozvane su me zimi, a u zemlju sam stigla tek krajem maja, jer sam sređivala poslove, prodavala stvari, produžavala pasoš i tako dalje. Uz to, zemlja je bila zatvorena zbog kovida. Sada bih se potrudila da završim sve mnogo brže, kako bih do zime sigurno već bila ovde.
Koje prepreke si morala da prevaziđeš?
Morala sam da se vakcinišem (iako sam, kako se ispostavilo, mogla i bez toga). Morala sam da prodam bicikl, čega veoma žalim, ovde su užasno skupi. Morala sam da se objasnim sa roditeljima, ali to je zapravo bilo najlakše.
Uporedi očekivanja od preseljenja i stvarnost
Čula sam za polako (lokalna navika da se sve radi opušteno), ali nisam očekivala da će ta pojava biti toliko uznemirujuća. Najupadljiviji primer je ponašanje našeg izvođača radova na putu, koji se po ugovoru obavezao da završi sve radove do početka jula, ali je na kraju uradio samo deo posla i to sa velikim zakašnjenjem.
Na koji način si rešila problem nedostatka kvalifikovanog posla na licu mesta?
Kao prvo, moj kanal nije vezan za konkretno mesto, dokle god ima interneta. Kao drugo, 2018. godine, kada sam počela da vodim kanal, upoznala sam se sa bitkoinima. Dobila sam kanal i ključ novčanika za donacije, gde je već bilo malo bitkoina, nakon čega je usledila kratka instrukcija o tome kako sa tim raditi, a zatim su mi pokazali knjigu Sajfedina Amusa „Bitkoin standard“.
Tada sam uspela da kupim bitkoine skoro na samom dnu, a i skromne donacije koje su tada stizale u kriptovalutama sada izgledaju kao kraljevski pokloni. Tako da sada mogu sebi priuštiti da neko vreme trošim više nego što zarađujem.
Gde živiš dok gradiš kuću?
Iznajmljujem jeftin studio na periferiji grada Bara, održavam prilično prijateljske odnose sa vlasnikom kuće.
Kako izgleda tvoja struktura troškova i koliko košta život?
Fiksni mesečni troškovi izgledaju ovako: 120 evra kirija, 25 evra struja, 10 internet, 150 evra hrana, 150 evra putovanja i izlasci. Pored toga postoje jednokratni troškovi, koji će se smanjivati kako se više udomaćim u zemlji.
Legalizacija
Da li imaš boravišnu dozvolu (VNJ)?
Pomogao mi je fond Montelibero da je dobijem, primivši me u kadar firme preko koje je kupovana zemlja. Delimično to otplaćujem radom na projektu, a delimično ću, verovatno, novcem.
Banke
Može li osoba sa boravišnom dozvolom da otvori bankovni račun i prebaci sebi novac iz druge zemlje?
Račun su mi otvorili kao zaposlenoj u firmi, na njega leže „beli“ prihodi, četvrtina minimalne plate. Teoretski bih mogla da prebacujem novac na taj račun, ali banke ovde uspevaju da uzimaju provizije čak i za prijem, a kamoli za slanje, tako da bih radije izbegla to i primala u bitkoinima.
Koliko je tačna tvrdnja: „S druge strane, postoje još one jurisdikcije koje Rusi nežno vole, kao što su Crna Gora i Tajland, koje se uopšte još uvek nisu pridružile automatskoj razmeni.“ Vedomosti (odnosno ne učestvuju u automatskoj razmeni sa RF).
Nisam se bavila time. Bankarski sektor u Crnoj Gori je za mene više mrtav nego živ. U Rusiji sam skoro zaboravila kako je to držati novčanice u rukama, ovde se ponovo navikavam.
Postoje li primeri korišćenja stranih bankovnih računa od strane građana RF bez obaveštavanja poreske uprave?
Naravno, ne nameravam ništa da obaveštavam vlasti RF, ova zemlja je za mene potpuno nelegitimna.
Biznis inkubator
Koje prepreke vidiš na putu ka saradnji slobodnih ljudi dobre volje?
Mala veličina zajednice. U svetu sa visokim nivoom specijalizacije, da bi pronašao klijente za svoje usluge i dobavljače za sve svoje potrebe, čoveku je potrebno prilično veliko tržište. Ne govorim samo o libertarijancima u Crnoj Gori – čak ni cela ruskojezička dijaspora u Crnoj Gori još uvek nije samodovoljna, tako da se mora tražiti daleko šire nego samo među svojim.
Šta je potrebno za stimulisanje pružanja usluga čovek-čoveku? (fitnes trener, masažer, nastavnik vokala itd.).
Povećanje broja članova zajednice i informacione povezanosti unutar nje.
Koji biznisi mogu biti traženi?
Najneočekivaniji. Ja, na primer, nikako ne mogu dočekati da mi lokalni majstor popravi skuter – a on je skoro jedini u celom Baru. Autoservisa ovde ima napretek, ali sa moto-servisima je nekako jadno. Zato je, recimo, industrija lepote prilično razvijena, i oni koji žele da uđu na to tržište suočiće se sa konkurencijom.
Projekat Monte Libero
Možeš li se setiti svog poslednjeg razgovora sa poznanikom kojem si ispričala o projektu?
Pošto sa poslednjim poznanikom delim stan, razgovor nije jednorazvan, već jednostavno s vremena na vreme se vraćamo toj temi. To mu pokažem slike parcele, to se požalim na izvođača puta, to pričam o tome kako sam početkom juna zatekla sebe kako mašem benzinskom testerom, ili spomenem partnere u projektu koji su prigodni za razgovor. On vidi da sam strastvena u vezi sa ovom temom i već jako želi sam da vidi šta je taj Montelibero.
Koja pitanja ti je postavljao tvoj poznanik?
Nabavna cena zemlje. Pošto sam je kupila (o tome govorim niže u tekstu). Zašto tako malo. Kakvu kuću nameravam da gradim. Čije usluge ću koristiti. Ukratko, prilično detaljna i praktična pitanja.
Koje strahove ili prepreke je izneo?
Čudno, ali čini se da nijedne. Samo interesovanje.
Koji razgovor sa MTL-ljudima ti je ostao u sećanju u poslednje vreme? Sa kim si razgovarala i šta ti je tačno zapamćeno?
Igal Hofman se upoznao sa kreativnim momcima iz Budve, i odveli smo ih da pokažemo našu zemlju radi organizacije muzičkog festivala. A oni su pogledali posečene grane i grančice i izjavili: „do đavola sa starim konceptom, ovde treba napraviti festival logorskih vatri“. Sada razrađujemo ovu novu ideju.
Koga od učesnika projekta preporučuješ da se pozove na sledeće intervjue?
Henriha Poljanina, ako ga uspemo nagovoriti. On me je pozvao u Crnu Goru.
Šta ti lično želiš od projekta?
Taktički cilj – prijateljska libertarianska zajednica, ujedinjena ne samo zajedničkom ideologijom, već i komšilukom. Srednjoročni cilj – stvaranje platforme za prijem političkih emigranata-libertarijanaca, jer oni nešto sve više teže ka Gruziji. Dugoročni – uticaj na lokalnu političku klimu u pravcu povećanja slobode.
Kakvim postupcima se to potvrđuje?
Aktivno komuniciram sa ljudima koji su zainteresovani za projekat, ulažem neočekivano mnogo truda za konstantnu oflajn komunikaciju među učesnicima projekta koji su se preselili u zemlju. Čini mi se veoma važnim održati osećaj zajedništva među onima koji su došli. Mi smo banda. Međunarodnog razmera. Radimo na masovnom projektu. To je daleko inspirativnija retorika nego „mi smo izbeglice od autoritarnog režima koje pokušavaju nekako da prežive“.
Nastavljam da vodim kanal o libertarianstvu, uključujući i pisanje knjige koja će, nadam se, biti praktična ulazna tačka za upoznavanje sa našom ideologijom.
Kakva ti je pomoć potrebna za to? Kako te podržati i na šta bi potrošila dodatni novac koji bi došao nakon objavljivanja ovog materijala?
Novac ne bi škodio))) Manje razmišljaš o svakodnevnom hlebu – više možeš posvetiti pažnje radu na Monteliberu.
Kako podržati – https://ancapchan.info/donate. Tamo postoje i fiducijarni instrumenti i nekoliko opcija za kripto
Nedavno sam potrošila 34 hiljade rubalja na plaćanje kursa srpskog jezika, što je izbacilo septembarski budžet u minus, tako da bi dodatni novac omogućio da se barem u četvrtom mesecu boravka u zemlji izađe na plus.
Kupovina zemlje i izgradnja kuće
Koje vrednosti vidiš u projektu izgradnje sopstvene kuće?
Čini mi se da će to biti zanimljiv prelazak na novu fazu razvoja za mene: moja zemlja, moja pravila, mogućnost da sve uredim, ako ne sasvim po svom ukusu, onda barem dovoljno udobno za sebe. Imajući bazu u vidu sopstvene kuće, može se praktikovati razni čudni i ranije nedostupni hobiji: baštovanstvo, pravljenje rakije, sušenje smokava, ko zna šta će mi još pasti na pamet. Možda čak otvorim Y-club 🙂 (termin Y-club iz Meganezijskog ciklusa knjiga Aleksa Rozova i označava klub za amatersku prostituciju u režimu slobodnog pristupa).
Rešenje kojih problema očekuješ?
Jedini fundamentalni problem koji kuća rešava je uklanjanje zavisnosti od vlasnika iznajmljenog stana. Za to se plaća velikim jednokratnim troškom izgradnje kuće, kao i naglim povećanjem nivoa odgovornosti.
Koje alternativne načine rešavanja ovih problema si razmatrala?
Alternativa izgradnji sopstvene kuće je kupovina gotove. Međutim, ja ne gradim samo kuću. Gradim kuću u libertarianskom selu. Važni su mi ne samo zidovi, već i komšije iza zidova. Ne samo krov, već i zaštita libertarianske jurisdikcije.
Možeš li detaljnije o zaštiti?
Ako pravila određuje država, onda se pravila zajedničkog života poštuju i bez svakog libertarianstva. Užasno mi se nije dopalo u Nemačkoj kada je vlasnica stana, kod koje smo bili u gostima, šapatom zamolila da se penjemo stepenicama što tiše, jer bi u suprotnom komšije prijavili opštini.
Ali za mene je mnogo prirodnije razumevanje da, ako čovek previše pretera i pljune po interesima okoline, k njemu ne dolazi neki nejasan činovnik, već delegacija ljubaznih komšija i počinje se rešavati kako najbezbolnije regulisati problem.
Zašto ulagati novac i gomilu vremena u kuću, ako se taj novac može investirati u kripto i kiriju? Pa potencijal bitkoina za rast je neuporedivo veći od kuće. (iako je verovatnoća idealnog ishoda niža).
Ja sam do sada i investirala u kripto. Sada se to isplatilo i može se dati nov kvalitet životu (iako ne bez pomoći i roditelja, kod tate sam libertarijanka)))
Kako, ostajući unutar države, može se garantovati odsustvo spoljnog uticaja sa njene strane? Grubo rečeno, ako Crna Gora poželi da oduzme ovu teritoriju, ona će je oduzeti.
Crna Gora je izabrana i zato što su ovde zaštićena prava svojine na zemlji. Zaštićena ne od strane države, već narodnom tradicijom. To su seljaci, za njih je zemlja svetinja.
Da, naravno, čula sam i strašne priče o prevarama pri uknjižbanju zemlje, kada su prava svojine bila nedovoljno jasno definisana, ali je uvek naglašavalo da ako se po zakonu ne može zakačiti, postoji uknjižena zemlja i na njoj uknjižena gradnja, tada zemlji ništa ne preti, i ova norma se svuda gvozdeno poštuje.
Možeš li pokazati predračun za zemlju i kuću?
Predračun za zemlju je otprilike ovakav:
- 70 hiljada € je otišlo na kupovinu hektara zemlje (za celo naselje),
- 25 hiljada € — za put,
- 5 hiljada € — za čišćenje, plus još razni manji troškovi.
Do trenutka podele ovog hektara na zasebne parcele koje će se moći otkupiti, cena će još porasti. Za kuću planiram ne više od 400 € po kvadratu, što je skromno, ali ipak realno. Prvo ću izgraditi jedan sprat, u njemu ću se nastaniti, a drugi – nekako u budućnosti.
Plaćanje odmah, na rate ili uz kamatu?
Za zemlju sam se dogovorila o ratama, za kuću će troškovi biti podeljeni u mnogo etapa.
Šta si radila oko parcele i kuće prošle nedelje?
Zaradila sam novac)))
Koji porezi i kada će biti potrebno plaćati za kuću?
Porezi se plaćaju odjednom prilikom kupovine, odjednom pri dobijanju urbanističkog plana (tako zvani komunalije), a godišnje se takođe očekuje relativno mali iznos. Detalje sa ciframa još uvek ne znam. Poznato je da su komunalije najveći porez, 70 evra po kvadratu stambenog prostora, ali se one mogu plaćati na rate skoro 30 godina, što ću i ja uraditi.