U prošlosti, kada je bila epoha feudalizma, status čoveka u društvu je praktično uvek zavisio od njegovog porekla. Ako ste rođeni u „plemićkoj“ porodici plemića, grofova, vojvoda, lordova, dobijali ste od kralja različite privilegije koje nisu bile dostupne običnim „kmetovima“ pod bilo kojim uslovima, i mogli ste voditi potpuno drugačiji život. Pristup stvarima kao što su sticanje obrazovanja za određene profesije (lekar, pravnik, arhitekta) ili vođenje velikog biznisa bio je zatvoren za predstavnike nižih slojeva. Činilo bi se da sada živimo u drugim vremenima, i ako je neko talentovana osoba, sposobna da smisli kako da obezbedi sredstva za postizanje svojih ciljeva, za njega su sva vrata otvorena. Ali u stvarnosti sve nije tako jednostavno.
Svakog dana sve veće zastupiają AML/KYC procedure, koje se sastoje od identifikacije izvora porekla sredstava i ličnih podataka pojedinaca koji ih koriste. To je posebno primetno pri korišćenju kriptovaluta – mnoge menjačnice i kripto-menjačnice mogu lako blokirati sredstva bilo kog korisnika ako se tokom provere pronađe bilo kakva veza sa novčanicima primećenim u „neodobrenim“ aktivnostima, ili čak ako uopšte ne bude pronađen odobren izvor porekla sredstava (na primer, njihova kupovina na nekoj od poznatih menjačnica). U tom slučaju od korisnika će se tražiti dokazi o legalnosti porekla sredstava i prolazak kroz „foto-sesiju“ sa licem i pasošem u rukama, na osnovu čega će se odlućivati o sudbini njegovih sredstava.
Naravno, još ranije su se provere porekla i legalnosti sredstava pojavile u običnim bankarskim operacijama. I mnoga skupa dobra, kao što su automobil iz salona ili stan od investitora, više ne može se kupiti jednostavno donoseći gotovinu sa sobom. U Evropskoj uniji je nedavno uopšte doneta odluka da se zabrani sprovođenje bilo kakvih novčanih operacija u gotovini iznad 10 hiljada evra, a prodavci skupih dobara su obavezani da pažljivo proveravaju identitet svojih klijenata i poreklo njihovih sredstava, i da prijave vlastima bilo kakve sumnje. U mnogim zemljama više nije moguće otvoriti ni sam bankovni račun bez inicijalnog depozita potkrepljenog dokumentima o njegovom poreklu.
Kao rezultat, imamo to da novac, u zavisnosti od toga koje poreklo ima, kao i od toga ko njime raspolaže, može imati različit „rejting“. Ali gde ovde dolaze plemićke privilegije? Zamislite da ste potomak „plemenite“ krvi i da ste svoj kapital nasledili od dede Rokefelera. U vezi sa ovim sredstvima nikada i niko neće postaviti pitanja, i sa njima se može raditi šta god se želi – zaključivati milijardarske poslove, finansirati aktivnosti bilo kojih organizacija, nabavljati bilo kakvu imovinu, koliko god ona bila skupa, i tako dalje. Vaša sredstva će jednostavno biti ocenjena najvišim rejtingom. Sada zamislite da ste običan biznismen koji je svoj kapital stekao stvaranjem i vođenjem neke preduzetničke aktivnosti. Vaša sredstva će takođe imati visok rejting, ali vam je ulaz u „više krugove“ zatvoren i ne možete izbeći detaljne provere od strane državnih organa i ispunjavanje niza regulacija, iako ćete nakon njihovog prolaska moći slobodno da trošite. Kod običnog radnika stvari su još gore – pri pokušaju kupovine dobara koja „ne odgovaraju“ njegovoj plati, probleme sa stacionarnim bandidom ne može izbeći. A ako se na kraju ispostavi da su ona zarađena na neki „nelegalan“ način, onda će taj čovek, pored kazne, najverovatnije biti „stavljen na crnu listu“ državnih organa i struktura koje im potčinjavaju (bankama, menjačnicama, platnim sistemima), i još dugo neće moći da kupuje ništa osim osnovnih životnih potreba. Novac iz njegovih ruku će imati „nulti“ rejting.
Sve ovo nije neka fantastika, budući da već možemo posmatrati zahtev za prolaskom AML/KYC procedura u mnogim sferama. A planovi država širom sveta u vezi sa uvođenjem digitalne valute (CBDC) će samo doprineti svemu tome. U konačnici imamo reinkarnaciju slojevitih privilegija u modernom svetu.
