Ankap, kao što pamtimo, to su tržišni mehanizmi usklađivanja individualnih planova i decentralizacija rešavanja zadataka uspostavljanja pravičnosti. Kako takvo društvo odgovara na gore navedene izazove nesavršenog sveta?
Nemanličnost granica nikome nije smetala, a ovde je počela da izaziva konflikt. Kod ankapa postoji velika verovatnoća da će ovaj konflikt biti razmatran u tržišnoj ravni. Kakve tržišne koristi će steći onaj ko povuče precizniju granicu na način koji mu najviše odgovara? Kakav tržišni gubitak će time pretrpeti druga strana konflikta? Najverovatnije će precizirati granicu u svoju korist onaj čija je dobit (od promene ili od očuvanja statusa quo) veća, jer će moći da ponudi drugoj strani značajniju kompenzaciju.
Sa eksternim efektima zadatak može ispasti nešto složeniji. U nekim slučajevima može biti prilično jednostavno utvrditi ceo krug lica pogođenih dejstvom i proceniti nanetu štetu. Tada se zadatak rešava putem mirnog dogovora ili preko suda, i svi ostaju umereno zadovoljni postignutim kompromisom. U drugim slučajevima, kada šteta ima probabilistički karakter, ili kada je veoma teško definisati krug ljudi pogođenih negativnim eksternim efektima, ili kada veliki broj agenata proizvodi slične eksterne efekte, pa je doprinos svakog pojedinca teško izmeriti – zadatak postaje previše složen za rešavanje u eksplicitnom obliku, i stoga će se rešavati kroz ispoljavanje određenih spontanih poretaka (tj. nenamerne samoorganizacije u društvu zahvaljujući tome što pojedinci prate određene jednostavne podsticaje).
Teško je unapred predvideti koju će taktiku osoba primeniti kada se suoči sa nekim negativnim eksternim efektom. Može se ograničiti na korišćenje pasivne zaštite, smanjujući štetno dejstvo ili verovatnoću neprijatnog ishoda. A može preferirati uništenje izvora negativnih eksternih efekata, time eskalirajući konflikt sa vlasnikom tog izvora. Može ignorisati štetno dejstvo jer je trpeti jeftinije nego se baviti rešavanjem problema. Može odlučiti da, pošto drugi to rade, ima i on pravo, te takođe početi da proizvodi analogne eksterne efekte. Na kraju, može napustiti zonu dejstva eksternog efekta.
Zato možemo predvideti da će se postepeno iz sličnih elementarnih reakcija ljudi razviti takvi spontani poretci koji minimizuju ukupno negativno dejstvo spoljašnjeg efekta. Otprilike na taj način tržišna interakcija teži maksimalno efikasnom korišćenju dostupnih resursa. Ovo predviđanje je u skladu sa empirijskim posmatranjima. Tako pravni istoričari tvrde da odluke koje donosi opšte pravo (tj. putem sudskih presuda) teže tržišnoj efikasnosti (tj. korist onih koji dobijaju sporove nadmašuje štetu onih koji ih gube – naravno, uzimajući u obzir da je direktno poređenje vrednosti za različite subjekte neispravno).
2.2.2. Spoljašnji efekti
2.3. Nepogrešiv čovek