Razumevanje drugih ljudi može postati alat za sticanje tržišne koristi, a ta korist će biti veća što lošije se drugi međusobno razumeju. Naravno, da bi se ostvarila korist, potrebno je da ti za to razumevanje plaćaju. Dakle, razumejuća osoba je zainteresovana da pronađe one koji bi bili spremni da plate. A to znači da ona mora pronaći u čemu ti ljudi, koji su drugima nerazumljivi, mogu biti korisni. Možda imaju vredne resurse. Možda su neverovatno zanimljivi. Možda će razumevanje drastično smanjiti konflikte, a to je takođe očigledna korist. I tako, kao rezultat delovanja tržišnih mehanizama, ubrzo vidimo zasićeno tržište prevodilaca, psihologa, etologa (jer se i za razumevanje motiva ponašanja životinja nalaze oni koji žele da plate), i tako dalje. Kao rezultat toga, nesporazum se smanjuje, procesi globalizacije teku, a tržište u uslovima anarhije efikasno se suprotstavlja izolaciji i konzervaciji predrasuda.
Sa oportunizmom je teže, ali već smo se susretali sa sličnim poteškoćama kada smo razmatrali kako ancap se suprotstavlja eksternalijama. Zaista, čoveku se lako mogu naći ekonomski stimulansi za agresiju prema drugim ljudima ili njihovoj imovini. Ako drugi smatraju tu agresiju manje ili više pravednom (tj. oni procenjuju predmet konflikta kao srazmeran šteti koju je čovek nanio prilikom rešavanja konflikta u svoju korist), retko će intervenisati, ali čak i u tom slučaju mogu primetiti da je čovek sklon rešavanju konflikata ne tržišnim sredstvima. Na taj način, čak i kod prilično snalažljivog oportuniste, koji ume da ostvari korist ne nailazeći na direktnu intervenciju okoline, ipak će se postepeno formirati određena reputacija, i to će se odraziti na njegove dugoročne uspehe, ili, jednostavnije rečeno, on može postati izopštenik.
Ne možemo tačno predvideti koje će reakcije odgovarati svakom izlivu oportunističkog ponašanja. Ljudi mogu da prevrnu očima i prođu pored. Mogu uputiti opomenu. Mogu zahtevati od agresora trenutnu deeskalaciju konflikta pod pretnjom sopstvenog ulaska u konflikt. Mogu, na kraju, upotrebiti silu, ne umarajući se pregovorima. Uz to, sve ove reakcije mogu biti trenutne ili odložene.
I sve ove elementarne reakcije u uslovima anarhije i slobodnog tržišta će neizbežno slagati u spontane poretke koji minimizuju pojavu oportunizma u društvu. Tako funkcioniše ancap.
2.4.2. Oportunizam
2.5. Zaključak