Malo novosti kanala

Na mom sajtu se od 2018. godine nakupilo mnoštvo tekstova, i odjednom sam osetila potrebu da sav taj korpus materijala prevedem na engleski. Desi se ponekad da razgovaram sa nekim govornikom engleskog, pomenem da imam sajt sa materijalima o ankapu, on se zainteresuje, ode na navedenu adresu, a tamo ćirilica. I čak nema ni dugmeta za prebacivanje na engleski. Iznoglašeno je to ispalo glupo. Pa eto: sada postoji dugme.

Zbog toga sam savladala vibe-coding, napravila WordPress dodatak i set Python alata koji komuniciraju sa tim dodatkom, kao i API pozive ka LLM-u, jer bez njih ne može. Strašno je uzbudljivo, a pritom sam uspela da se ograničim isključivo na besplatne alate. Trebaće mi još nekoliko dana da do-prevedem poslednje, najstarije objave, i da pokrenem skriptu za zamenu internih linkova u prevodima sa ruskih na engleske. Ali, naravno, to će biti čisto neuronski prevod, i izvorni govornici će se možda mrštiti čitajući određene fraze. S druge strane, ako englesku verziju sajta ne nudimo Amerikancima, već recimo Nemcima, postoji šansa da uopšte ništa ne primete. Ipak, ako među čitaocima bude onih koji žele i mogu da lektirišu, ako ne sve objave jednu za drugom, već barem one najvrednije, to bi bilo sjajno. Kada se završi engleska verzija sajta, na isti način ću napraviti i srpsku, a onda ćemo videti.

Zapravo, nisam se bacila na ovu aktivnost bez razloga, već zato što ove jeseni ipak preselim u Srbiju. Crna Gora uvodi vize za Ruse, i svi načini za legalan život u toj zemlji postaju previše skupi za mene. Pritom, retorika vlade ne ostavlja sumnje u to da ne planiraju da stanu, i istiskivanje stranaca pre stupanja u EU je njihova svesna politika. Tako da ne vidim razlog da se držim te zemlje do poslednjeg, bolje ću pokušati da se od nule razvijem u susednoj. I ako je Crna Gora Montelibero, onda je Srbija Liberland. Znači, biće mnogo komunikacije sa engleskoj jezikovnom publikom, a to znači da je potreban prevod sajta — otprilike je takav bio moj tok misli.

To je bila druga vest, a treća je još veselija. Otprilike sredinom aprila planiram da se porodim. I činjenica da pritom neću morati da se oslanjam na čuvenu crnogorsku medicinu već me ispunjava velikom radošću, tako da se sve sklapa izuzetno povoljno.

Zbog trudnoće postajem sve manje pogodna za fizički rad, pa sam počela da tražim poslove na daljinu. Za sada sam uradila prelom svoje „Libertarijanske teorije rata“ za izdavačku kuću „Sloboda“, klijentu se dopalo, dao mi je novu knjigu, sada radim na njoj, a videćemo kasnije koliki im je red čekanja za narudžbine. Mala je verovatnoća da će ovaj jedan honorarni posao biti dovoljan za život, ali početak je napravljen. Ako imate još zanimljivih opcija za rad na daljinu, predložite. Ali čak i ako nemate, možete jednostavno donirati za razvoj projekta, jer on, kao što vidite, sasvim napreduje.

2025 итоги

Ponovo sam pročitala svoje rezultate prošle godine, koje su bili umereno optimistični. Nažalost, taj optimizam se nikako nije opravdao. Kanal se vodio više po inerciji, Montelibero je postojao više po inerciji, nikakvi održivi fork-ovi se iz njega nisu odvojili, svake investicije u Crnu Goru su se pokazale kao gubitničke, a sama crnogorska država je počela da se rešava stranaca: pa šta, već smo jednom nogom u EU, sada kada sednemo na evropske subvencije, zašto nam uopšte treba funkcionalna ekonomija, hajde da rasteramo sve ove došljake.

Nijedan od dugoročnih projekata koje je trebalo da završim nije završen, ostale su bukvalno poslednje glave, možda ću u novoj godini ipak uspeti da stignem do cilja. Kao sledeću zemlju za naseljavanje trenutno razmatram Srbiju, i tamo ću ponovo morati da gradim zajednicu oko sebe od nule, a takvi trikovi su mi s godinama postali nekako teži.

Uglavnom, svet oko mene me priprema na naglo povećanje vremenske preferencije: živeti od meseca u mesec i ne planirati za sledeći, rešavati se bilo kakvih dugoročnih aktiva pri prvoj prilici, jer kada zaprišti, teško ćeš ih realizovati po prihvatljivoj ceni, ne držati se čak ni za ljude, ionako su danas ovde, a sutra u Paragvaju. A zapravo želim suprotno: da se sognazim, čvrsto se zgrabim za komad zemlje, osnovam klan, napunim štale raznom korisnom stokom, a garaže korisnom tehnikom, rodiću decu, učiti ih ekonomskoj teoriji i pilotiranju dronova…

Za sada je moje jedino stvarno dostignuće u godini bilo učenje vožnje automobila, on me sada i hrani. Od vremena bele emigracije je poznato da su najtraženija zanimanja za Ruse vozači i dadilje, pa ja sada tako-tako kombinujem oba, radeći u dostavi i imajući udeo u vrtiću.

Iza prozora je paklen vetar koji obara s nogu. Ali ja ću sigurno preživeti. I to je jedino što mogu dovoljno iskreno poželeti svojim čitaocima u novoj godini.

Iznenađujuće, ali ovde čak ima i novih pratilaca. Odakle se vi pojavljujete?