Sva gore navedena razmatranja rađala su se istovremeno sa pisanjem knjige. Tema rata u libertarijanskoj ideologiji do sada je bila potpuno nerazvijena, tako da staze po kojima bi misao autora mogla da se kreće jednostavno nisu postojale.
Neka razmatranja su za autora bila prilično neočekivana. To uključuje, na primer, razumevanje da se teoriju rata ne može posmatrati bez uvođenja spekulativnih kolektivnih subjekata koji od pojedinca zahtevaju moralne obaveze. Takvi subjekti se u tekstu nazivaju duhovima. Drugi primer je zaključak da za formulisanje libertarijanskog odnosa prema protivnicima u ratu nije toliko bitno koja je tačno strana izvršila neposredni napad. Mnogo važnija su moralna ograničenja koja svaka od strana poštuje tokom vođenja rata.
Autor je, čini se, uspeo da ostane na pozicijama subjektivne teorije vrednosti. Zato, iako različite alternative podležu ekonomskoj analizi u knjizi, zaključivanje o tome koju tačno alternativu odabrati uvek se prepušta čitaocu, na osnovu njegovog sopstvenog sistema vrednosti.
Ostalo je samo formulisati poslednju poruku. Ratovi prate celokupno postojanje čovečanstva. Zato čak ni iskorenjivanje tako moćnih i duboko ukorenjenih agresora u kulturi kao što su države, teško će omogućiti potpuno okončanje ratova. Najverovatnije će svakom od čitalaca ove knjige u životu doći barem jedan značajan rat. Želim vam da svako koga budete morali da ubijete u ratu bude od onih koje biste i pre rata smatrali vrednim smrti, a ako takvih na dometu napada ne bude, da imate mogućnost da izbegnete učešće. Drugim rečima: vodite svoje ratove, ne vodite tuđe ratove.