Stefan Molynieu u knjizi „Praktična anarhija“, koju još uvek nisam do kraja preveo, ima poglavlje Bezdržavni zatvori, gde kao alternativu odvratnom državnom penitencijarnom sistemu predlaže podjednako odvratan nedržavni sistem, zasnovan na onome što podseća na kulturu otkazivanja (cancel culture) u SAD, društveni rejting u KNR-u ili, recimo, oznaku stranog agenta u RF-u. Ideja je da se nepoželjna osoba učini izopštenikom s kojim se svi plaše imati posla kako bi izbegli sekundarne sankcije. Mehanizam je opisan na primeru odmazde za nešto što je većini čitalaca dovoljno odvratno (seksualno nasilje), ali nema razloga verovati da se potpuno isti mehanizam ne može upotrebiti za kažnjavanje bilo koga za bilo šta: za to je dovoljno podići moralnu paniku oko određenih postupaka, i evo da isti ti mehanizmi koji su juče otkazivali silovaoce, danas otkazuju pušače. Ili one koji ostavljaju prevelik ugljenični otisak. Ili one koji napadaju intelektualnu svojinu. Ili formalno iste te silovaoce, samo sa proširenom interpretacijom silovanja, pa sve do prvobitno dobrovoljnog seksa sa postkoitalnim neslaganjem.
Ono što volim kod moralnih filozofa je to što obožavaju da sa najozbiljnijim licem dovode ideje do apsurda, i time uče druge preciznosti u formulacijama, ako ti drugi ne žele da liče na ludilo.
HajdeTherefore, pričajmo o institutu reputacije sa više opreza.
Anja je nanela štetu Bori. Borija je miran čovek, želi nadoknadu štete, ali ne želi da je iznuđuje silom. Uz to je uvređen, ne želi više imati posla sa Anjom, i uopšte je videti u svom krugu poznanika. Ako se, naravno, ona ne izvini, prethodno ispravivši svoju krivicu.
Anja smatra Boriju kretenom koji je potpuno zaslužio svu nanetu štetu. Ona takođe ne želi imati posla sa njim i jednostavno odlazi u zalazak sunca.
Anja nema nikakve stimulanse za nadoknadu štete. A šta je potrebno da bi ih imala? Jedno od dva. Ili Borija mora potrošiti velike resurse na štetovanje Anjine reputacije, ili te resurse mora potrošiti neko drugi, u kom slučaju će Bori biti dovoljno da pošalje malo troškovan upravljački signal koji pokreće lančanu reakciju otkazivanja.
Kako organizovati sistem koji omogućava jeftino otkazivanje ljudi u uslovima decentralizacije prava? Samo kroz masnu hysteriju, koja naglo snižava prag uzbuđenja ljudi, nakon čega se odlučuju da naglo prekinu odnose sa osobom koju su ranije malo poznavali. Slažite se, zgodno je: kažeš za čoveka da je, recimo, pedofil — i to je to, niko mu tu neće pružiti ruku. Ali ko će verifikovati tu tvrdnju? Nema koga. Verifikacija je skup proces. Dodavanje verifikacije u šemu ubija sav profit ideje otkazivanja.
Dobro, „nema koga“ je previše jaka tvrdnja. U šemu se mogu dodati određeni moralni autoriteti koji verifikuju nalepljene etikete. Borija je nazvao Anju prevarantkinjom — to je samo treskanje vazduha. Guru Vasja je nazvao Anju prevarantkinjom — Anja postaje osoba sa kojom se ne rukuje. Bori preostaje samo da podmaže Vasju. Dakle, i ova šema se lako korumpira.
Naravno, ne predlažem ukidanje instituta reputacije. Predlažem da se ne računa na to da će se u ankapu moći otkazivati ljudi bez krajnje razornih posledica za sam ankap. Da, možete pustiti informacije o Anjinim postupcima u mrežu, prateći ih pouzdanim dokazima. Oni koji nameravaju da zaključe ozbiljan posao sa Anjom mogu naići na te informacije i korigovati svoje prvobitno mišljenje o njenoj pouzdanosti kao kontragenta, nakon čega će, na primer, zahtevati plaćanje unapred. Ali to je maksimum na koji možete računati. Hleb u prodavnici će joj prodati, koliko god Stefan Molynieu bio ljut zbog toga.
