Postoje li primeri uspešne legalizacije vatrenog oružja (bez primetnog povećanja broja krivičnih dela)? Možda su postojale negativne posledice legalizacije? Znam da legalizacija narkotika gotovo ne utiče na broj zloupotreba. Da li je to pravedno i za oružje?

anonimno pitanje

Najuspešniji primer blagotvornog uticaja legalizacije za ruskojezičnu publiku je, naravno, Moldavija. Postsovjetska zemlja uvodi legalnu kupovinu, nošenje i upotrebu naoružanog kratkog cevi za samoodbranu – i krivulja nasilnih zločina naglo opada. Isto se desilo i u Baltiku, mada primer flegmatičnih Baltika ne ubeđuje slušaoca toliko kao priča o vrelim moldavskim momcima. Ali najviše statistike daju, naravno, Sjedinjene Države, gde je polovina ukupnog kriminala koncentrisana u svega dva procenta okruga sa najstrožim zakonima o oružju, a koji predstavljaju etničke geto, dok su u najnaoružanijim oblastima nasilni zločini praktično odsutni.

Mane legalizacije takođe postoje – one se pojavljuju kada se legalizacija sprovodi delimično i nepromišljeno.

Recimo, u Kazahstanu su, umesto da legalizuju naoružano kratke cevi, ekstremno pojednostavili samo kupovinu traumatičnog oružja. Kao rezultat toga, traumatično oružje je postalo pogodno sredstvo u sukobima između bandi: to oružje je veoma praktično kao pomoć u tuči, jer ga ne prati nikakva balistička ekspertiza, a i psihološki prag njegove upotrebe je izuzetno nizak, jer se to, kao što se čini, smatra nepravim oružjem. Posledično, sada se klatno okrenulo u suprotnu stranu i u Kazahstanu su počeli da stežu šrafove, jer su hoblofobi dobili odličan argument za to.

U Rusiji je zakonodavstvo o oružju generalno podnošljivo, iako je u pogledu naoružanog kratke cevi i vrlo nedoslednog. Mnogo gore je ovde sa praksom primene zakona; u velikoj meri upravo ona, a ne zakon o prometu oružja, podstiče kriminalce – jer oni znaju da će žrtva do poslednjeg oklevati pre upotrebe oružja, ne želeći da se kasnije suoči sa daleko strašnijim kriminalcima – ruskom policijom.

Glavno što treba razumeti o oružju: kriminalac ga uvek ima. On će jednostavno kupiti oružje na crno za bitkoine, jer je za njega mnogo opasnije biti uhvaćen sa oružjem nego biti nespreman za obračun sa konkurentima. A onaj ko zarađuje u mirnijim granama, radije će potrošiti bitkoine na donat Ankap-tjan, i zato je njemu važno da ima baš legalno oružje, kao i pravo da ga legalno koristi u samoodbrani.

Оставите одговор