Šta raditi ako prijatelj i saveznik promoviše politiku autoritarizma i političkih regulacija?

Da li je to razlog da ne komuniciramo sa njim osim putem formalnih instrumenata, kao što nam je Mihail Svetov zaveo? Čak i ako je prijatelj, čak i ako je protiv Putina?

Vasilij

U tom smislu nisam tako puristkinja. Pre čitanja Adama Smita, objavila sam izbor svojih omiljenih materijala odande, a prva stavka na listi mi je bio izveštaj Dmitrija Butrina „Nekooperativne igre“, o tome koliko je važno ne praviti gađivo lice pri pominjanju malih taktičkih uspeha, o tome kako težnja ka potpunom i konačnom dominiranju nad svim ideološkim rivalima nadjačava celu rusku politiku, i koliko je važno znati kako graditi koalicije.

Naravno, ako propagiraš mržnju prema nomenklaturi, za tvoju reputaciju vatrenog lustratora veoma je važno da ni u kom slučaju ne zakočiš nekim neformalnim odnosima čak i sa liberalnom opozicijom, ako ona nije prošla strogu proveru ideološke čistoće. Ali ako planiraš, na primer, da postaneš poslanik, sposobnost pregovaranja, kako formalnog tako i neformalnog, biće neprocenjiva. Da bi znao odakle početi demontažu sistema na svom malom delu, moraš proučiti kako sistem na tom delu funkcioniše. Dakle, za to je sasvim prihvatljivo ne samo proslaviti rođendan liberalne radio stanice, već čak i otići da radiš kao asistent komunističkog poslanika.

Ako sudimo ljudima po delima, onda i treba suditi po delima. Popiti nešto s nekim na žurci – to nisu dela, to je slobodno vreme. Imala sam kratku romansu sa momkom iz neke vojne nacionalističke grupicu, kojih nema na broj, čak mi ni naziv nisam zapamtila. Stalno smo se svađali oko političkih tema, i on je iskreno izjavljivao da će, ako dođu do vlasti, to biti po cenu velike krvi, i da će nas, liberale, obesiti na svetiljke odmah nakon što streljaju vladu. Da li je to smetalo našem odnosu? Ne, uopšte nije smetalo. Da li je to uticalo na moje stavove? Da, uticalo je, bolje sam razumela pogled na svet tih ljudi, njihovo poimanje pravde i nacionalnog ponosa. Ako se u Rusiji realizuje minarhistički scenario, stečena znanja će mi omogućiti da izbegnem njihovo obesivanje na svetiljke, jer te mačke sasvim može pripremiti na drugi način.

Još po njegovom insistiranju, uz veliki napor, savladala sam „Strategiju indirektnih akcija“ Bazila Lidela Garta (pozdrav Velizariju iz prethodne objave), ali to je već malo drugačija priča.

Ser Bezil kao da kaže: Mihail, ne idite direktno napred

Оставите одговор