Odgovara Bitarh
Kod većine ljudi radikalna promena društveno-političke formacije društva obično se povezuje sa revolucijom, koja se odvija putem oružane borbe i svrgavanja vladajućeg režima. Međutim, ljudi propuštaju glavnu stvar — kada dođu na vlast, revolucionari organizuju masovne pogrome nad svojim bivšim protivnicima, stvaraju atmosferu straha i mržnje u društvu (na primer, crveni teror tokom Građanskog rata, a zatim staljinske represije). Često se se revolucionarna vlast sama pokrene od strane protivnika revolucije i njena dostignuća budu uništena (na primer, jakobinci tokom Francuske revolucije). Sve se to dešava u pozadini gladi, raspada ekonomije i tehnološke degradacije. Takođe, ne treba zaboraviti da ljudi koji deluju iz potajanja ne oklevaju da koriste nasilje. Mi ipak želimo da izgradimo libertarijansko društvo, odnosno društvo zasnovano na dobrovoljnim odnosima. Ali evo u čemu je problem — ljudi navikli na nasilje i nasilnu (vojnu) hijerarhiju, najverovatnije će koristiti uobičajene metode protiv nesuglasnika čak i nakon svoje pobede. Jednostavno zato što ne znaju drugačije!
Postoji drugi, efikasniji i humaniji način dolaska do slobodnog društva (voluntarizma, ankapa) — kontrekonomija. Upravo za nju se ja zalažem i nadam se postepenom nenasilnom izgradnji takvog društva.
Pre svega, naravno, treba ljudima preneti same ideje (porezi su pljačka; država je stacionarni bandit; može se proći bez nje, zamenivši njene institucije konkurentskim društvenim organizacijama ili eksteritorijalnim ugovornim jurisdikcijama sa dobrovoljnim članstvom). Država postoji u glavama ljudi kao model ponašanja, pa je prvo potrebno iskoreniti je odatle. Što više puteva promocije savladamo, to bolje — flajeri, grafiti, grupe na društvenim mrežama, internet i oflajn reklame, predavanja, video snimci, knjige itd.
Želim da ljudima prenesem glavnu misao — država sama ne stvara nikakve vrednosti i postoji isključivo zahvaljujući oporezivanju. Čak i prihodi od prodaje nafte i gasa su, zapravo, poreski uplate. Što manje poreza dobija država, to ona postaje slabija i, shodno tome, može potrošiti manje resursa na suzbijanje protesta i represiju svojih protivnika.
Kako običan čovek može stupiti u borbu protiv levijatana, a da se ne boji represija sa njegove strane? Odgovor je jednostavan — svedite poreske uplate na minimum i maksimalno iscrpljujte resurse države kroz socijalnu pomoć (korišćenje svake prilike za dobijanje naknada, povraćaja poreza, socijalnog stanovanja, kupona za hranu, olakšanih karata za prevoz itd.).
Ako postoji mogućnost, vredi dogovoriti se sa poslodavcem o isplati cele plate u koverti. Alternativna opcija je prelazak sa ugovora o radu na ugovor o delu (to jest, postajete zaseban izvođač za firmu poslodavca i značajno štedite na porezima, što je, iznenađujuće, stopostotno legalno). Takođe vredi naučiti kako da koristite kriptovalute, kupovati namirnice i stvari na lokalnim pijacama i od privatnih prodavaca (a ne u prodavnici gde plaćate PDV), kao i koristiti usluge privatnih servisa i majstora (koji ne izdaju fiskalne račune).
Država već oseća da nešto nije u redu i nije tako davno najavila lov na samozaposlene. Pa, neka trče: troškovi prikupljanja takvih poreza daleko će premašiti obim prikućenih sredstava.
