Veoma je glup onaj konzervativista koji ostvaruje svoje snove o etničkoj čistoći i tradicionalnom poretku života kroz državno nasilje po nalogu prema celom društvu. Ali glup će biti i progresivista koji će iskoristiti istu tu metodu u promovisanju multikulturalne i LGBT agende. A sve to zato što, bez obzira na to koje se ideje promovišu tom metodom, neophodno je stalno koristiti i održavati u „ratnoj pripravnosti“ instrumente nasilja.
Ali vlast ne može biti večna. Ne postoji metoda da se zauvek ostavi vlast u rukama jedne grupe interesa, jednostavno zato što u društvu uvek postoje različite grupe. I kada neka od grupa stekne dovoljno snage i popularnosti da smeni prethodnu grupu, zajedno sa tim se odmiču i prethodni interesi.
Da bi bilo jasnije, hajde da kao primer postavimo jedno pitanje, posmatrajući trenutno stanje stvari u zapadnom svetu. Evropski i američki konzervativisti su krajnje nezadovoljni time što njihovu decu prisiljavaju da u školama uče multikulturalizam i što im se promoviše tolerancija prema LGBT zajednici. Ponekad čak dolazi do toga da služba za zaštitu dece može oduzeti decu konzervativnim roditeljima ako oni odluče da ih zaštite od takvog obrazovanja. Takođe su nezadovoljni time što im se kroz oporezivanje oduzimaju sredstva za pomoć i obezbeđivanje dodatnih privilegija manjinsama i immigrantima.
Ali ko je kriv za to? Progresivisti? Možda, jer koriste silovite instrumente. Ali i sami konzervativci su krivi. A sve zato što su podržavali i negovali instrument nasilja. I čemu se ovde čuditi što je taj instrument vremenom jednostavno prešao u ruke drugih interesnih grupa? Čemu konzervativci treba da se čude nakon što su u prošlosti ubijali, zatvarali ili prisilno lečili iste predstavnike LGBT zajednice, a zatim su njihovu decu počeli obavezno da uče toleranciji prema vrednostima te vrste? Da su se konzervativci oslobodili instrumenta nasilja, da ga nisu koristili u progonjenju svojih ciljeva, niko im ne bi mogao nametati svoje poretke. Da, oni im toliko mrzni pristalice multikulturalizma i predstavnici LGBT zajednice i dalje bi postojali. Ali ne bi mogli silom da im ukazuju kako da žive.
Moral ove priče može se izraziti jednom poslovicom – šta sejesi, to ćeš i požinjeti! Ako budeš sejao nasilje – sam ćeš postati njegova žrtva, to je neizbežno, nikada ne računaj na to da je instrument nasilja tvoj i samo tvoj. Bolje nemoj doprinositi razvoju takvog instrumenta – tada ga niko neće moći primeniti protiv tebe.
