Postoji jedna veoma efikasna metoda iskorenjivanja nasilja o kojoj se obično malo razmišlja. Ona je sasvim očigledna – nasilje se može ukloniti ne dozvoljavajući ljudima koji imaju nasilne sklonosti da se reprodukuju. Nasilne sklonosti nekih ljudi mogu biti genetski uslovljene, pa je očigledno da će i njihova deca najverovatnije takođe naslediti nasilnost. Pored toga, nasilnici pružaju veoma loše vaspitanje svojoj deci i odgajaju ih u nepovoljnom okruženju – to ih podstiče da i sami postanu nasilnici u budućnosti.
Ali kako to postići? Mi ipak ne možemo sami silom primoravati takve ljude da se ne razmnožavaju, jer bismo tada bili ništa bolji od njih, a primenom nasilja bismo uneli njegove negativne eksternalije sa svoje strane. Međutim, to se može uraditi i primenom niza nesilnih mera.
Pre svega je neophodno koristiti reputacione institucije. Ljude koji su počinili akte nasilja treba razotkriti i izložiti ostracizmu, čime bi se smanjilo njihovo blagostanje. Takođe je veoma važno diskreditovati ih među bliskim okruženjem, odnosno rođacima, prijateljima, komšijama. Sasvim je prihvatljivo čak i vršiti pritisak na ljude iz tog okruženja, na primer, preteći da će se izložiti ostracizmu zbog saradnje sa nasilnikom. U principu to je logično, jer ostracizam nije efikasan alat ako ljudi koji sarađuju sa osobom koja je počinila zločin takođe ne budu proglašeni kriminalcima, prema kojima se mogu primeniti odgovarajuće sankcije, jer bi tada ti ljudi imali manje stimulusa da ne sarađuju sa njim, a samim tim ostracizam ne bi bio primenjivan u dovoljnoj meri.
Na taj način okruženje nasilnika može sasvim lako da ga odbaci ili, barem, da počne da vrši pritisak na njega sa svoje strane. A osoba sa pokvarenom reputacijom, niskim nivoom blagostanja, koja nosi rizike pri bilo kakvim odnosima sa njom, a pritom i koja je pod pritiskom onih subjekata koji ipak ne mogu odustati od saradnje sa njom, ima veoma male šanse da pronađe partnera i osnuje porodicu.
Pored reputacionih metoda mogu se koristiti i neki drugi instrumenti, od kojih ćemo jedan sada razmotriti. Postoje agencije koje za određeni iznos mogu organizovati niz događaja koji sa velikom verovatnoćom vode ka narušavanju odnosa između ljudi, na primer, ka razvodu bračnog para. U našem slučaju to se može primeniti protiv ljudi sa nasilnim sklonostima koji su u vezi ili braku. Sredstva za plaćanje usluga takvih agencija mogu se prikupljati putem donacija od nesebičnih ljudi, na primer, pokretanjem krandfatinga inicijative za iskorenjivanje nasilja.
Posebno je važno odvajati od reprodukcije one ljude koji rade za stalnog banditera i izvršavaju njegova uputstva o upotrebi sile, odnosno pripadnike silovih službi. Oni su najčešće ljudi sa nasilnim sklonostima, jer ko drugi bi išao da brani nasilnu vlast i po njenom nalogu vrši akte nasilja nad nevinim ljudima, na primer, udara ih na protestima ili upada im u kuće zbog „pogrešne“ objave na društvenim mrežama.
I, što je veoma važno za nas, oni dobijaju ogroman bonus za razmnožavanje. Pripadnici silovih službi imaju mnogo povlastica, mogu računati na besplatan smeštaj, povlašćeni prevoz u javnom prevozu, odmor i lečenje u sanatorijumima, imaju povlastice za obrazovanje, raniji uzrast za odlazak u penziju i visoke penzije. Na taj način pripadnici silovih službi dobijaju veoma povoljne uslove za razmnožavanje, po mnogo povoljnije nego obični ljudi. Nažalost, nisam pronašao statistiku o broju dece kod pripadnika silovih službi, ali smem da pretpostavim da je u proseku nivo fertiliteta u njihovim porodicama znatno viši nego u običnim porodicama. Time se samo povećava broj ljudi sklonih nasilju. Potrebno je što pre srušiti takvo stanje stvari, tada će se i problem nasilja početi rešavati čak i bez fizičkog uklanjanja agresora iz populacije.
