Montelibero na različitim platformama

30. aprila je u Tbilisiju održan Forum im. Kahi Bendukizea – od istog organizacionog komiteta koji je ranije u Moskvi organizovao Čitanja Adama Smitha. Sudeći po fotografijama, prisutno je bilo oko sto osoba, ali izgleda da je tako skroman broj povezan sa kapacitetom sale, verovatno je moglo biti više. Prenos je bio na veoma lošem tehničkom nivou, zvuk je povremeno nestajao. Pretpostavljam da su onih 26 osoba koje su se okupile da slušaju prenos u Budvi imale priliku da popune tu mučnu tišinu diskusijom o onome što su uspeli da čuju. Nadam se da će uskoro pojaviti normalan snimak, bez grešaka.

Izloženo je osam referata, od kojih su za mene bila najzanimljivija dva: pregled trendova ruske ekonomije Natalije Zubarevič (ukratko – ne nadajte se, ovim tempom neće sama uginuti još dugo, ovaj debeli će se dugo sušiti) i pregled trendova razvoja privatnih gradova Vere Kičanove (ukratko – rano je sahrniti Prosperu, a postoji i projekat Montelibero). Iskreno, ne znam zašto baš ova dva referata izdvajam – hajde da smatramo da je to jednostavno seksizam.

Takođe, otprilike u to vreme u Crnoj Gori kod Tivata, na dvomesečnom događaju pod čudnim nazivom Zuzalu, Montelibero je predstavio jedan od aktivista našeg projekta. Jedna od sekcija događaja bila je potpuno posvećena čarter gradovima i mrežnim državama. Prenos je postojao, ali sam ja za to saznala tek naknadno. Snimak još nije postavljen u arhivu, moraću da sačekam. Kada dočekam, potrudiću se da napravim kratak pregled onoga što su stigli da ispričaju Titus Gebel, Patri Fridman i drugi manje poznati ljudi, od kojih sam u klubu Montelibero imala priliku da popričam samo sa Piterom Jangom.

A u Rusiji je u međuvremenu potpuna stabilnost: nedavno je policija zgrabila dva člana LPR-a, jednog su opljačkali i zatvorili na 12 dana u podrum, o drugom uopšte ništa nije poznato. I dalje smatram da je pozicija rukovodstva LPR-a zločin. Umesto da organizovano evakuišu libertarijance iz Rusije, oni besmisleno i uz rizik po život nastavljaju da borave tamo, i čak su nedavno doneli odluku o održavanju redovnog partijskog kongresa u septembru. Pozivam svoje čitaoce koji su ostali u RF da ostave ove idiote u njihovom beznadežno jadnom položaju i da konačno završe preseljenje tamo gde su libertarijanci mnogo potrebniji. Kod nas ovde, zapravo, osvajanje sveta ide punim hodom.

Vesti Montelibero, izdanje 5

Od poslednjeg informativnog izdanja prošao je otprilike mesec, vreme je da ukratko podelim izveštaj o urađenom.

To što smo kupili hektar Crne Gore konačno je zvanično uneto u propisane registre. Istina, nisam imala dovoljno mozga da se lično uverim u to na crnogorskom katastarskom sajtu, pa moram verovati na reč onima koji se razumeju u njegov funkcionalitet i zadovoljiti se skeniranim dokumentima. Kao deo nagrade za svoje učešće u projektu, rezervisala sam za sebe pravo otkupa dva ara po nabavnoj ceni, ali za sada još uvek svako ko želi može na isti način kupiti svoj komad – akcionari već prete da uskoro počnu prodaju novih zemljišnih tokena sa nadoknadom, ali još uvek nisu konačno doneli tu odluku.

Savladavanje zemlje ide u nekim aspektima živo, a u nekim jedva-jedva. Lokalni izvođač radova nikako da završi naručeni obim posla po grubom postavljanju trase za put. S druge strane, legalno nije dozvoljeno graditi put do 15. septembra, tako da je i pritužbe teško izneti. Međutim, naš desant se već aktivno bavi potpunim čišćenjem parcele od svakog nepotrebnog drvenog sitniša i uradio je otprilike četvrtinu posla. Za daljnje nasipanje i betoniranje puta, dovođenje struje i vode, iskopavanje kanalizacije, kao i za samu izgradnju – započeto je osnivanje posebne građevinske firme i potraga za specijalnom mehanizacijom za kupovinu, kako ne bismo zavisili u tom pogledu od nepouzdanih lokalnih izvođača.

Do danas se u Crnu Goru preselilo 11 učesnika projekta. Da ne bismo izgubili račun, na glavnoj stranici sajta projekta na samom dnu su čak postavili brojač. Trebalo bi još dodeliti redne brojeve doseljenicima, kao u Free State Project-u, kako bi mogli da se hvale. Ja bih, na primer, imala broj 3. Tako da, ako neko napravi cool dizajn knjižice (ili sličice) učesnika projekta, to bi bilo slatko, naročito u procesu uručivanja detetu dokumenta sa brojem 6.

Sa Titusom Gebelom, autorom knjige o čarter gradovima i osnivačem fonda za njihovu promociju, nismo u svoje vreme uspeli da se sastanemo – on je, zbog svojih titusovih poslova, tada prošao pored Crne Gore. Ali sada, sledeće nedelje, zakazan je novi zanimljiv sastanak – sa Verom Kičanovom, zaslužnom aktivistkinjom ruskog libertarianskog pokreta, koja je davno emigrirala i sada se, između ostalog, profesionalno bavi temom čarter gradova. Nadamo se da Britanija u poslednjem trenutku neće staviti Crnu Goru u crvenu zonu, da sastanak neće biti otkazan i da će biti dovoljno poučan za sve učesnike.

Jedan od ozbiljnih minusa Crne Gore za frilensere ispostavlja se kao veoma neprijateljska bankarska sfera. Kako bismo što ređe imali kontakta sa crnogorskim bankama, počeli smo da kreiramo mrežu horizontalnih veza koja omogućava razmene tipa „trebaju mi evri u gotovini u Baru, a kontragentu iz Budve trebaju rublje u besnalnom na Sber“. Za to se za sada uglavnom koristi specijalizovani telegram čet, međutim, nedavno je našim projektom pokrenut agregator privatnih oglasa u formatu sajta. Još nisam detaljno istražila funkcionalnost, ali već vidim koje opcije sajtu nedostaje: novi oglasi bi trebalo automatski da se prenose u čet, jer na Telegramu osoba dobija obaveštenja, a sajt se mora pratiti ručno, što je nezgodno. Ovo je, naravno, privremeno rešenje za prelazni period kako bismo prikupili likvidnost, kasnije će se moći i isključiti, naročito kada nestane potreba i za četom, osim za veoma složene višestepene transakcije.

Crnogorski hektar, koliko je stalo u kadar: levo netaknute šume, u centru posečeno, u prvom planu posečeno i isečkano na drva i otpad.