Liberland

Od 11. do 13. aprila bio sam sa grupom monteliberijanaca na jedanaestom rođendanu Liberlanda. Žurka se održala kod Apatina, najbližeg srpskog grada na Dunavu do Liberlanda. Tamo je Liberland otkupio zemlju i izgradio turistički kompleks The ARC — veoma prijatno eko-selo.

  • Uzgred, na sajtu Liberlanda postoji lista Diaspora villages, gde su, pored samog Liberlanda i Arc Village-a, predstavljeni takođe Montelibero, neka zajednica u Meksiku koja mi nije poznata i nekoliko naselja jednog investitora ECI Development. Čini mi se da bi kolegama iz Green Zyland-a imalo smisla da se povežu sa Liberlandom, kako bi na njihovoj mapi na kraju pojavila se i gruzijska i antiguanska naselja Greenzyland-a..

    Prvog dana je program razgovora bio previše gust, pred kraj mi je glava natekla od engleskog i umesto normalnog netvorkinga bežala sam od svih anglofonaca kako bih barem malo odmorila od njih, zato smo dosta ćaskali sa svim prisutnim Rusima. Nije bilo neke jedinstvene teme nastupa, čini se da je predsednik Edlička jednostavno okupio sve do koga je mogao dohvatiti, i ako je neko imao šta da kaže, izvlačio ga je na scenu. Tako da je ispalo raznoliko, a zapravo priča o Liberlandu bilo je relativno malo, osim preglednog izveštaja o tome kakvih je uspeha postigao za 11 godina.

    Drugog dana smo imali šetnju Dunavom kako bi nam pokazali zapravo Liberland.

  • Kada se ekskurzija približila obalama Liberlenda, iznad i ispod njega pojavio se po jedan čamac hrvatske policije, a hrvatskom obalom nas je pratio i patrolni automobil. Hrvatska ljubomorno čuva nepovredivost tuđe zemlje. Fabula konflikta je izložena na Vikipediji, neću je prepričavati. Ipak, sa obale manjeg od dva ostrva koja čine Liberlend, pomahao nam je naseljenik po imenu Martin. Pominjalo se da on namerava da tamo izgradi plažni kafić, ali ne isključujem da je to rečeno u šali.

    Šta generalno može reći o Liberlendu? Projekat čvrsto stoji na nogama 11 godina nakon osnivanja. Uprkos tome što se u ovoj pseudodržavi redovno održavaju kvartalni izbori za kongres, izvršna vlast ne planira ponovni izbor do zvaničnog uspostavljanja države, što potpuno odgovara onome što Baladži Šrinivasan piše u svojoj knjizi „Mrežna država“ – navodno, bez jedinstvene figure osnivača ništa neće uspeti, samo pod vođstvom blagonaklonog diktatora slobodoljubivi voluntaristi mogu da se kreću u bilo kom pravcu. Projekat nije u oskudici, živi i slavi bez prekomernog luksuza, ali prilično raskošno, a njegov establišment su sasvim imućni preduzetnici.

    Poslovni pristup se primećuje i u odnosu prema učesnicima pokreta. Ulaznice za događaje se plaćaju, uključujući i samu mogućnost gledanja transmisije. Elektronsko rezidentstvo se plaća. Državljanstvo košta čak osećajnih 10 hiljada dolara, što je, naravno, jeftinije nego kod „velike braće“, ali i snaga liberlendskog pasoša je za sada skoro nula. Ukratko, ovo je veoma zanimljiv venture projekat koji može postojati u suspendovanom stanju dovoljno dugo, ali čim dobije pravo diplomatsko priznanje, akcije projekta će naglo skočiti, jer u svetu trenutno uopšte nema izobilja libertarianskih jurisdikcija sa slobodnim pristupom.

    Pošto planiram da se tokom godine preselim u Srbiju, neizbežno ću i dalje sarađivati sa Liberlendom. Videćemo kakve su perspektive za povezivanje ovog ili onog biznisa sa njim.

    Nastavljam da doživljavam Liberlend bez preterane ozbiljnosti, ali sa poštovanjem.

    Tragom MTL-festa, deo 1, Liberlend

    Vit Edlička, samoproglašeni predsednik samoproglašene republike Liberlend, planirao je da govori na MTL-festu na temu „kako izgraditi najslobodniju državu na svetu“. Liberlend se nalazi na teritoriji koja se zove Gornja Siga, koja sa tačke gledišta Srbije treba da bude u Hrvatskoj, sa tačke gledišta Hrvatske treba da bude u Srbiji, ali u stvarnosti to je hrvatska strana Dunava, i upravo sa hrvatskim vlastima liberlenderi imaju najviše problema.

    U kratkom periodu pre festa, Edlička i još nekoliko liberlendera su uhapšeni od strane Hrvatske, uz naknadnu deportaciju u Mađarsku. A 22. septembra, dan pre MTL-festa, hrvatske snage bezbednosti su upale na teritoriju naselja, uništivši sve tamošnje objekte i konfiskovavši svu pokretnu imovinu. Tako je Vitova priča o njegovom projektu obogaćena svežim, vrelim činjenicama.

    Pozicija Hrvatske je definisana otprilike ovako: da, položaj granice nije regulisan, ali mi smo odgovorni za bezbednost spoljnog perimetra Šengen zone, u koju smo nedavno stupili, i zato težimo da presekemo sve provokacije, uključujući i provokacije od strane nekog kvazidržavnog entiteta.

    Pozicija Liberlenda, s druge strane, svodi se na to da, pošto Hrvatska ulazi u Šengen zonu, ona više nema pun suverenitet nad granicom i ne može da postupa proizvoljno, vođena svojim ćudima. Za uništavanje tuđe imovine, kao i za bezrazložno pritvaranje ljudi izvan svojih državnih granica, morao bi se odgovarati pred sudom. Takođe, Liberlend insistira na tome da je teritorija na koju ne polaže pravo nijedna trenutna država – terra nullius, i da pojava nove države na njoj ne pritišće nijedne međunarodne norme, a ako je tako, onda budite ljubazni da poštujete naš državni suverenitet, kao što mi poštujemo vaš, gospodo Hrvati, i uopšte, čemu ratovati, hajde da budemo prijatelji, zar ne želite moćan turistički klaster pored sebe?

    Ne postoji ništa što bi više iritiralo one na vlasti od podsećanja na pravne norme. Jer pravne norme stavljaju strane u konfliktu na isti nivo: demokratski izabrano praviteljstvo suverene države članice EU i neke šaljive figure sa par drvenih šupa i kućom-čamcem. Zbog toga će, naravno, hrvatska strana po mogućnosti ignorisati sve pravne procedure, jednostavno ostavljajući sve izjave Liberlenda bez pažnje. Ipak, cela ova priča može podići dosta prašine, ako, naravno, publika ne zaboravi da dodaje drva na ovu vatru.

    Evo stranice sa kontaktima hrvatskog Ministarstva unutrašnjih poslova, koje je organizovalo upad na teritoriju suverene slobodne republike Liberlend. Evo iste te stranice na engleskom. Možete slati pritužbe na različite adrese sa navedenog spiska, što će biti posebno korisno ako predstavljate neki zvanični medij. Takođe, naravno, ne bi škodili i repostovi.