Libertarijanstvo se može prodavati svima, ali naravno, na različite načine.
Najjednostavnije i najočiglednije je prodavati ga onima koji su već spremni da ga kupe, samo to još uvek ne znaju. To jest, jednostavno objašnjavati već spremnim spontanim libertarijancima da su oni libertarijanci, i zašto njihova pogled na svet nije nešto užasno ili egoistično, i da ne treba da se stide toga; ukratko, čoveče, nisi loš, već si gej, i to zvuči ponosno. U principu, time se i bavim. Čekam pitanje, odgovaram na njega. Zatim drugi, čuvši slično pitanje, pozivaju se na moje gotove odgovore, ili čak mogu samo reći: „pogledaj kod Ankap-tjan, sigurno je bilo nešto o tome“. Iako, ako razvijemo metaforu o tržištu, kod mene to nije prodaja kao takva, već više postprodajska podrška.
Najvažnije što treba preneti takvim kupcima jeste njihova korist od toga da sebe definišu kao otvorene libertarijance. Nekome će biti relevantno da dobije jasne predstave o teoriji, i time sistematizuje svoje razumevanje sveta, koje će kasnije sam primeniti na bilo koje životne situacije. Nekome je važnije da se oseća u krugu srodnih duša. Nekome su osećanja premala i on je usmeren na zajedničko delovanje. Pričati o prednostima proizvoda pažljivom, zainteresovanom klijentu je lako i prijatno, dovoljno je imati sigurno znanje o proizvodu.
Teže je prodavati libertarijanstvo onima koji generalno imaju aktivan životni stav, osećaj pravde i sopstvenog dostojanstva, ali im njihova teorijska pozadina konfliktuje sa libertarijanstvom. Upravo takvima na početku dobro prolazi materijal poput uslovnih svetskih predavanja i kratkih edukativnih videa, kao i drugi prosvetiteljski video snimci. Dalje počinju konkretna pitanja, kod kojih se može ući u bilo kakvo detaljno objašnjavanje. Nije sigurno da ćete uspeti da prodate svoj proizvod, ali ostavićete utisak kod klijenta da je proizvod generalno dobar, i da su sami libertarijanci pristojni ljudi sa kojima se sasvim može sarađivati. Tako se postepeno u našu orbitu uključuju i socijaldemokrate, socijalni liberali, anarho-komunisti, razni rodni aktivisti, ekolozi i još mnogo ko.
Nemoguće je u potpunosti prodati libertarijanstvo onima koji su korisnici trenutnog režima, koji to shvataju, otvoreno priznaju i odobravaju taj poredak stvari. Ja sam, recimo, služio na podmornici, sada sam sa 35 godina u penziji, a vi želite da me lišite i novca i svesti o sopstvenoj moralnoj nadmoći, idite u pičku materinu. Takvima se mogu samo postepeno ubacivati pojedinačne teze u oblastima koje ne konfliktuju sa njihovom platformom. Na primer, pomenuti podmornik može savršeno da usvoji libertarijanski pristup oružju.
I potpuno je uzaludno sada prodavati libertarijanstvo onima koji će pod bilo kojim režimom odobravati status kvo iz razloga „da ne bi bilo nevolje“, „nismo živeli bogato, ne treba ni da počinjemo“ i tako dalje. Dok je na prvom kanalu Kiseljev, oni su gluvi na naše argumente, a kada mi završimo tamo, zauzeće našu stranu samo zato što je nadređenima bolje. Maksimum koji se trenutno može uraditi povodom njih je da im se pojavljujemo pred očima, da sijamo negde na ivici svesti. Kako bi, kada reforme počnu, Praskovija Ilijinisna setila da je nešto čula o nama, pa već sama objašnjavala Pelageji Kuzminjni: ne boj se, to nisu boljevici, to su libertarijanci, oni su mirni, oni su za to da se semenkom može trgovati bez patenata. A ona bi odgovarala: ah, libertarijanci! Meni je, staroj, zvučalo kao „proletarijci“. Pa, ako su libertarijanci, onda u redu.
