Ako životinje nemaju subjektivnost, da li ih je moguće jednostavno ubijati bez kršenja NAP-a, ako žive na tvojoj teritoriji — na primer, u zoološkom vrtu?

Harambe

Jasno je da vas verovatno ne zanima opravdanost ubistva koje izvršim na svom teritoriju, na primer, komarca. Štaviše, verovatno nećete obratiti pažnju ako ubijem komarca i na tuđoj teritoriji, osim ako mi direktno ne ukažu da je to vredan komarac u privatnom vlasništvu i da ga ne smem ubiti.

Takođe, nije sigurno da će vas mnogo zanimati opravdanost ubijanja različitih mesnih životinja u klanicama u svrhu naknadne prodaje mesa, iako postoje ljudi koji to ipak osporavaju. Jadni oni: sva ova klopka žive samo onoliko koliko je njih uzgoj isplativ. Nema koristi – nema stoke. Broj krava, svinja i ostalih zečeva naglo će se smanjiti, a oni koji su suvišni sa tačke gledišta kapaciteta prirodnog staništa će ili izgladneti ili će ih ljudi ipak morati pažljivo pojesti, ne obnavljajući postojeće stado. Čim čovečanstvo uspostavi proizvodnju sintetičkog mesa koje je jeftinije i ukusnije od prirodnog, desiće se upravo ta priča: niko nije zainteresovan da čisti stajsko đubrivo kada se stek štampa na štampaču.

Ali, sudeći po vašem nadimku, vi ipak ne govorite o životinjama uopšte, već o retkim vrstama čije je prirodno stanište neznatno i koje žive skoro isključivo u zoološkim vrtovima, uglavnom zato što bi čovek platio novac za pravo da ih vidi. Te životinje su predmeti luksuza i, naravno, niko ih neće ubijati bez ozbiljnih osnova za to. Nesrećan slučaj sa vašim imenjakom je situacija u kojoj su stradali svi učesnici: dete koje je povredilo, majka koja je pretrpela ozbiljan stres, zoološki vrt koji je bio primoran da, kako bi izbegao troškove povezane sa mogućom smrću deteta, uništi vrednu životinju, i na kraju, sam Harambe.

Ne znamo koliko brzo zoološki vrtovi prestati će biti isplativi jer će ljudima postati odvratno da gledaju životinje u kavezima. Kada se to desi, životinjama će za život ostati prirodni rezervati, a ljudi će sami od sebe odlaziti tamo u kavezima, ili na neki drugi način koji ne narušava privatnost životinja. Uopšte, što više resursa čovek može da izvuče bez ozbiljnih transformacija prirode, to je manja njegova potreba za tim transformacijama. U svetu gde se sve materijalne potrebe čoveka zadovoljavaju snagom misli, praktično cela planeta će dospeti pod vlast netaknute prirode. Takva je to naša bezazlena životinja.

Оставите одговор