Pošto sam se ovde zaposlila recenzijama novih članaka, pomenuću još jedan. Postoje grupe sa jednim hitom, i tako je Evgenij Kvasov dugo za mene bio autor jedino hitnog članka – „Objašnjavam za puteve“. Ali danas se otkrio u novoj, neočekivanoj ulozi, učestvujući u izdanju članka o Sealandu.
U članku se, konkretno, navodi intervju sa knezom Majklom I, i upravo prema njemu imam neka pitanja. Knez navodi kao glavni prihod kneževine izdavanje suvenira, žali se na veliki broj falsifikata, pa čak i tvrdi da je autorsko pravo dobro, iako se pozicionira kao libertarijanac. Kako mu je autorsko pravo pomoglo, ostaje odlučujuće nejasno.
Takođe se u intervjuu navodi da je, uprkos brojnim zahtevima za posetu Sealandu, kneževina zatvorena za turiste, iako svako može da uživa u pogledu na nju sa mora. Jedino opravdanje koje se pritom navodi je mali tim. Veoma čudno opravdanje, veoma čudan poslovni model. Patiti zbog falsifikata atributa, ali pritom ne koristiti onaj resurs koji je nemoguće falsifikovati – samu suverenu teritoriju Sealanda…
U svetu ima mnogo stvari koje mi nisu jasne, a upravo sada je, nakon čitanja članka, dodata još jedna. Kneževina koja je uspela da se odbrani u direktnom vojnom sukobu sa Velikom Britanijom, vuče jadno postojanje, umesto da bude zastavica slobode na morima. Pa, dobro. Ne mogu ja uvek da odgovaram na pitanja, ponekad je, naprotiv, potrebno postavljati ih.
