Početkom decembra mi je anonimno poslali tekst na uređivanje, prepisala sam ga do neprepoznatljivosti, i sada se nalazi u javnom prostoru Doktrina suzdržavanja. Ovde ga nisam objavljivala, ali se danas u mom prijatnom četu dogodio dugotrajan sukob zbog nejasnih obračuna na moskovskoj novogodišnjoj zabavi LPR-a, i tako, setila sam se, pa objavljujem tekst kod sebe.
Buljite vas u kolektivu, kako rešiti problem? Ako ne planirate da pobegnete ili da svi ubijete iz pepelice, onda morate razviti doktrinu suzdržavanja – to jest, izgraditi takvu liniju ponašanja koja će učiniti da zadovoljstvo članova kolektiva zbog vašeg maltretiranja bude manje od mogućnih troškova toga.
Najjasnija i najmoćnija mera koja omogućava da se ne pribegava otvorenom ratu jeste pripremiti kompromitujuće podatke za svakoga ko vas maltretira, smestiti ih na sigurno mesto koje omogućava brzo objavljivanje tih informacija, a zatim slučajno dozvoliti onima koji vas maltretiraju da se upoznaju sa uzorcima materijala. Dalje će vas mrzeti isključivo iz pepelice, ali će uglas komunicirati naglašeno neutralno. Što se tiče težine implementacije, to je otprilike kao da ste država i da kreirate nuklearni arsenal sposoban da uništi svakog od potencijalnih protivnika.
Steći poznanstva sa ozbiljnim momcima sa strane – takođe nije loša mera, mada će ona već zahtevati određene komunikacione veštine, a ne samo sposobnost rada sa informacijama. U takvom scenariju će prema vama frkati, ali će se truditi da zadrže vašu iritaciju ispod radara: ipak, teško ćete sa sasvim beznačajnim stvarima sagitati svoju grupu podrške da se zauzme u vaše ime. Što se tiče težine, to je kao da ste država i da ste stupili u NATO.
Najpouzdanije je, naravno, nabuditi se, steći iskustvo u trening sparingovima, prevazići prirodnu nesposobnost omegat da udari prvi, a zatim, kao odgovor na još jedan epizod maltretiranja, obratiti se onom od učesnika epizode koji vam se čini kao izvodljiv protivnik: recimo, samo si takav u četu, ili ćeš i jedan na jedan da se uštogliš? U suštini, nije važno ko će pobediti u sledećem obračunu, važno je da se on uopšte dogodi, jedan na jedan, i da u njemu uspete da demonstrirate određenu dovoljnu izdržljivost. Ako nanosite protivniku značificnu štetu, to je sasvim dobro. Što se tiče težine, to je kao da ste Finska, a da vas maltretira Sovjetski Savez. Finska se, da vas podsetim, ispostavila kao jedina zemlja koja je, po ishodima Drugog svetskog rata, izgubivši od SSSR-a, zadržala relativnu nezavisnost od njega, i sa njom su se zaista računali, jer su se sa tim malim bezobraznikom radije izbegli.
I, konačno, ako se iskreno bojite da ćete se boriti, ali se mržnja akumulira, a ipak ne želite da gradite karijeru Džokera. Tada kupite sprej za biber, pričekajte jednog od zlostavljača, prskajte mu u oči, oborite ga i prebijte. Zatim svima ostalima saopštite da vas oni, naravno, mogu ubiti, ali ako to ne urade, već samo nastave svoje maltretiranje, doći ćete do svakoga od njih. To je kao da ste država koja trenira teroriste, a da u svetu ne postoji SAD, već samo EU.
Opšti smer misli je otprilike ovakav: treba da pokažete da ste spremni da uložite značajne napore i podnesete značajne troškove radi oslobađanja od maltretiranja, a da nemate nameru samo da trpite i plačete u jastuk.
Ali najbolje je jednostavno prestati da budete omega. Nećete biti maltretirani ne samo ako će se ljudi plašiti posledica, već i jednostavno ako budete simpatični i korisni članovima kolektiva. To je kao da ste Japan, koji izvozi anime i Toyotu.
