Zašto je projekat Montelibero tako nejasan?

Aktivista Montelibera Stas Karkavin dao je intervju izdanju Plot, gde je odgovorio na niz pitanja o zajednici, što me je, sa svoje strane, navelo na određena razmišljanja.

Kada sam nailazio na mrvice informacija o aktivnostima Free State Project u New Hampshire-u, u početku me je čudila labavost zajednice: evo, na primer, imaju veliki festival PorcFest, imaju određajan uticaj na lokalnu politiku, što se ogleda u izboru učesnika projekta u lokalne predstavničke organe – ali nema nikakve jasnoće. Nejasno je koliko ljudi učestvuje u projektu, ko su njegova javna lica, gde pročitati razumljiv hronološki pregled njegove realizacije i kako nabaviti franšizu.

Ali kada smo počeli da pravimo Montelibero, brzo je postalo jasno da ove specifičnosti nisu baš bag, niti baš „feature“, već pre granični uslovi. Što se jače pokušava projekat ugurati u okvire jedne organizacije ili makar samo svi prebrojati, to će njegovi učesnici jače pružati otpor. Jednostavno zato što su oni volonteri, a što znači da nikome ništa nisu dužni.

Malo kasnije, nakon upoznavanja sa knjigom „Umetnost bycia nepodložnim“ Džejmsa Skota, shvatio sam da je ova taktika izbegavanja toga da se bude uzeta u obzir, prebrojana, pripisana nekom šefu i opskrbljena šefovim naređenjima – svojstvena čovečanstvu još od vremena neolitske revolucije i predstavlja nepromenljiv odgovor ljudi na potencijalnu mogućnost primene moći nad njima.

Upravo iz tog razloga ja, za razliku od Stasa, ne verujem u Asocijaciju Montelibero – normalan libertarijanac se neće dobrovoljno zapisivati u bilo koju jurisdikciju, kako god ona sebe nazivala ugovornom – naročito ako se taj ugovor ne može raskiniti po prvom ćudi. Libertarijancu nije potrebna vlast nad drugim ljudima, čak ni u formi učešća u vlasti nad javnim resursom. Njemu je potrebno da nad njim ne mogu proizvoljno primeniti vlast.

Uprkos svemu tome, libertarijanac odlično ume dobrovoljno da se asocira sa ljudima po konkretnim pitanjima koja ga zanimaju. Na primer, na sajtu prethodno pomenutog FSP-a može se videti kalendar sa rasporedom najrazličitijih događaja, koje organizuju najrazličitije organizacije, biznisi i inicijativne grupe. Izgleda veoma stihijski i decentralizovano (ako ne računamo to što su sve ove informacije predstavljene na jednom sajtu, što je, naravno, potencijalna tačka kvara). Isto tako, vremenom očekujem neki sličan kalendar i na sajtu Montelibera, kako bi onaj ko želi mogao brzo da proveri: sutra idem iz Budve u Bar, ima li tamo nečeg zanimljivog – u Prvom klubu, u Tihom Omutu, u baru Tortuga ili na još nekoliko manje istaknutih lokacija.

Na MTL-Festu, koji će ove godine biti održan od 4. do 6. oktobra, Stas će nastupiti u ime Montelibera. To ne znači da je on glavni u Monteliberu, da on sve zna i da je svi ovlastili. Ne, jednostavno je on iz Montelibera, on je dobar pripovedač i pristao je da nastupi. Isto tako će biti nastupi Sondrea Bjellosa iz Liberštada i Jurija Polozova iz Free State Project-a – i obojica nastupaju u ime svojih projekata, ali će moći ispričati samo mali deo onoga što se tamo dešava, pri čemu će sigurno nekome iz odgovarajućih projekata te priče delovati nepravilno. I to je to: ako deluju tako – biće o čemu diskutovati.

U narednim danima nameravam ukratko ispričati o svih šest govornika na MTL-Festu: kako ja vidim predavače i šta očekujem od njihovih nastupa.

Libertarijanski bend, roler o FSP-u

Tim Libertarian Band, sa kojim sam davno sarađivala na kreiranju snimaka sa uvodom u libertarijanizam (kasnije mi je to iskustvo pomoglo pri pisanju knjige), nakon duge pauze izbacio je odličan video o Free State Project-u.

Ovo je njihov drugi snimak posvećen libertarijanskim zajednicama (prvi, objavljen krajem 2021. godine, bio je o Montellibero-u.

Scenarista koji me je zamenio radi u potpuno drugačijem stilu: tamo gde sam ja davala prednost sopstvenim, po mogućnosti originalnim razmišljanjima, on je fokusirao na mnogo bogatiju fakturu. Išlo je, po mom mišljenju, veoma zanimljivo, sjajno je što su momci još uvek aktivni i nastavljaju da pružaju osnovne činjenice.

Sada se, naravno, nameće video o Liberlandu, nadam se da neće proći ni godina dana dok ne obogate svoju plejlistu odgovarajućim izdanjem.

U Crnu Goru sa libertarijanizmom

Na sajtu panarchy.ru objavljen je manifest o startu projekta za preseljenje evropskih libertarijanaca u Crnu Goru – analogu američkog Free State Project. Neočekivano za sebe, pristala sam da uđem u ovaj projekat u ranoj fazi. Ako se ništa ne izgubi zbog nekih novih covid ograničenja, u aprilu nameravam da otputujem u tu zemlju i počnem da se smeštam.

Kada govorim o ranoj fazi – to znači bukvalno sam početak, jer je u okviru projekta do sada u zemlju preselila bukvalno samo jedna porodica, dok ostali potencijalni učesnici još uvek diskutuju o perspektivama u telegram-čatu, koji se odvojio od glavnog čata panarhijista, i koji je prvobitno bio posvećen sistidingu.

Tako će moj kanal, koji je do sada bio pretežno teoretski, za neko vreme steći odlike travel-bloga. Naravno, daleko sam od misli da ću čim stignem učiniti da cela zemlja krene ogromnim koracima ka libertarijanizmu. Pre će biti potrebno da ja nekako naučim da preživim na novom mestu, pošto su troškovi života tamo ipak veći nego u mojoj trenutnoj zapadnjaci. Ali ako onima koji će se preseliti posle mene bude malo lakše zahvaljujući meni – to će već značiti da se nisam uzalud pokrenula.