Šta raditi sa atomskim oružjem u ankapu?

Поскольку я уже отвечала на схожие вопросы, теперь для разнообразия на него отвечает Битарх. Если вы считаете, что ваше понимание идеологии анкапа достаточно стройное, можете также попробовать ответить на какой-нибудь из вопросов публики, и если ответ мне покажется стоящим, он будет опубликован.

Na početku treba pomenuti snažno preuveličavanje značaja nuklearnog oružja (NO) u savremenom svetu. Razvojem tehnologije i pojavom visokopreciznog oružja (krilaštih raketa, operativno-taktičkih raketa, napadnih dronova) i varijanti njegovog skrivenog baziranja na teritoriji potencijalnog neprijatelja (na primer, Club-K), pojavljuje se mogućnost nanošenja neprihvatljive štete vladajućim elitama bez upotrebe NO. Mogućnosti ovakvih sistema će samo rasti sa razvojem tehnologije — uskoro treba očekivati pojavu dronova-ornitoptera (izgledaju i lete kao obične ptice, mašući krilima, obmanjujući PVO), raketa i dronova sa veštačkom inteligencijom (ne treba se plašiti terminatora, to će u principu biti obične rakete, ali sa veštačkom inteligencijom u sistemu navođenja za rad u uslovima ometanja komunikacionog kanala sredstvima elektronskog ratovanja), kao i ne nuklearnog elektromagnetnog (EMP) oružja.

Razmišljajući o libertarijanskom društvu, vredi pomenuti njegovu glavnu razliku od države sa teritorijalnim monopolom — članovi različitih zajednica (KJ) živeće veoma blizu jedni drugima, pa će upotreba NJ u skladu sa tim dovesti do uništenja sopstvenih građana KJ-agresora. Naravno, to će imati neprihvatljive posledice po vladajuću elitu napadajuće strane, što rizik svesne upotrebe NJ praktično svodi na nulu!

Ostaje samo rizik upotrebe nuklearnog oružja od strane iracionalnih subjekata — religijskih i političkih fanatika, ludih ljudi, ljudi koji su „povređeni u odnosu na ceo svet“. Shodno tome, pretežni deo društva će biti zainteresovan da se nuklearno oružje ne širi svetom, a da se postojeće uništava (to će se dogoditi samo od sebe ako se ne proizvode nove borbene glave, jer nuklearno oružje ima ograničen rok trajanja).

Kako uopšte može biti implementiran mehanizam neširenja nuklearnog oružja kod ankapije? Ovaj problem se rešava veoma jednostavno, primer već postoji danas u obliku samoregulacije proizvođača komponenti za hobi rakete u SAD. Verovatno ćete biti veoma iznenađeni, ali u SAD vlada ne reguliše izradu hobi (samodeljenih) raketa čije dimenzije mogu sasvim uporediti sa Iskander balističkom raketom. Razumljivo je da niko ne može sam da napravi sve komponente za ozbiljnu raketu i biće primoran da kupuje gotove module. Proizvođači ove tehnike pripadaju samoregulirajućim organizacijama, kao što je Tripoli Rocketry Association, koja vrši proveru modelara raketa u pogledu poznavanja osnova bezbednosti i proverava njihovu psihičku stabilnost. Ako osoba nema ovu akreditaciju, neće joj prodati komponente za raketu (primetite, to je bez ikakvog prisiljavanja od strane države). Mislim da će kod ankapije biti nešto slično u vezi sa komponentama nuklearnog oružja.

Po kom principu će tuđa zemlja biti privatizovana? Da li će se sprovoditi demokratska glasanja među bivšim stanovništvom ove države kako bi se zemlja dodeljivala većinskim glasovima, ili će se zaista primeniti princip „ko prvi obradi, njegova je zemlja“?

anonimno pitanje

Već su me pitali na osnovu kog principa će se privatizovati nuklearne bombe, ali sa ovom robom niske likvidnosti zaista je drugačije, jer se za nuklearnu bombu iz glave setim samo dve vrste korisne primene upravo u svojstvu bombe, i obe se svode na to da je zakopeš duboko u zemlju na pravom mestu – i lupiš. Prvo, to će omogućiti registrovanje seizmičkih oscilacija u različitim tačkama planete i na osnovu njih preciziranje podataka o njenoj strukturi. Drugo, to omogućava oslobađanje seizmičkih napona u seizmički opasnim oblastima, pa će tamo, umesto retkih velikih zemljotresa, biti serija čestih malih.

Ali dobro, pitanje je o zemlji. Za zemlju, za razliku od nuklearne bombe, postoji ogroman broj opcija korisne primene, pa stoga i konkurencija za nju može biti veoma ozbiljna.

Scenarioi privatizacije će se, naravno, značajno razlikovati u zavisnosti od toga koliko je pomenuta konkurencija velika u konkretnom slučaju, i koliko su u tom mestu razvijeni mehanizmi samouprave.

Tamo gde je konkurencija manja, verovatniji je homestead. Ko se brže setio, zauzeo je najbolji deo. Ko malo kasnije – susedni. Kasni su uzeli još par, ostali su procenili da ovde neće izvući najbolje i otišli će da traže na drugom mestu.

Tamo gde je konkurencija velika, a lokalna samouprava slaba, parcelu će zauzeti prvi koji se setio, a zatim će doći jači subjekat i reći: čoveče, preterao si, skloni se odmah sa moje livade! Preterali čovek će malo pregovarati radi očuvanja obraza, možda dobiti simboličnu kompenzaciju – i skloniće se.

A tamo gde je bezpravlje odavno prevaziđeno snagama lokalne zajednice, najverovatnije je angažovanje aukcionara koji će pripremiti zemljane lotove za prodaju, sprovesti aukciju, a zatim raspodeliti prikupljeni novac, umanjen za njegovu sopstvenu proviziju, među sve lokalne stanovnike koji su takođe polagali prava na zemlju, ali nisu bili spremni da plate previše za nju.

Scenario koji ste pomenuli, „hajde da demokratski glasamo ko će besplatno dobiti ukusan udeo, koji niko od nas nije lud da ne želi u svoju vlasništvo“ – čini mi se manje verovatnim: ako ja ne dobijem kompenzaciju, zašto bih odjednom pristao da glasam za drugog. U takvom glasanju najlogičnije je da svako glasa za sebe, i to će dovesti do toga da će morati da se formira akcionarsko društvo sa jednakim udelima učesnika u glasanju. Zatim će onaj kome je više potrebno postepeno otkupiti udele onih kojima je manje potrebno, i doći ćemo do istog modela kao i obična prodaja parcele kao jednog lota sa naknadnom kompenzacijom učesnicima koji su izgubili.

Deljenje kolača

Vidiite, bitcoin ponovo ide uzbrdo! Evo šta konkurencija za retke resurse čini žetvenom! Sada su, naravno, donacije od vas postale nešto manje verovatne, ali za svaki slučaj: 1A7Wu2enQNRETLXDNpQEufcbJybtM1VHZ8