Sada država može (nasilno, naravno) da izolovuje region u kojem je došlo do izbijanja neke infekcijske bolesti, uz dodatno preduzimanje preventivnih mera poput uništenja stoke. Zahvaljujući tome, uspeva se značajno otežati širenje infekcije i izbeći veliki broj ljudskih žrtava. Da li bi tržište moglo da se izbori sa nečim sličnim?
анонимный вопрос
Koncept ankap-a se često kritikuje zbog toga što, umesto jedinstvenog unutardržavnog prostora, on nudi mnoštvo privatnih granica koje svaki zemljoposednik ima pravo da zatvori u bilo kom trenutku. Ova kritika se odbija argumentom da takvo zatvaranje, prvo, nikome nije isplativo, a drugo, ako jedan poludi i zatvori svoju teritoriju za prolaz, uvek će naći drugog koji će samo profitirati od toga što će saobraćaj ići preko njega.
I sada imamo suprotnu situaciju: mnoštvo privatnih granica i one koji žele da ih pređu, a koji se kreću iz žarišta epidemije, nose očiglednu i nedvosmislenu opasnost za vlasnika tranzitne teritorije. Naravno, vlasnici će biti zainteresovani da postave kontrolna mesta. Ko će im doći u pomoć? Naravno, osiguravajuće kuće, za koje je svaka epidemija izuzetno teško finansijsko breme, i ako je moguće da se ona nekako lokalizuje, one će uložiti sve napore u to. Konačno, mesari sa neinficiranih teritorija su, s jedne strane, zainteresovani da njihova stada ne budu pogodena ovom epidemijom, a s druge strane, biće radosni ako se broj stoke kod konkurenata smanji, jer će to povećati njihovu dobit. Zato će oni takođe rado finansirati karantinske mere, veterinarsku kontrolu i klanje zaražene stoke. A da se komšije ne bi odupirale i varale, oni će čak sigurno pristati da osnude neku vrstu fonda za uzajamnu pomoć kako bi im se nadoknadio deo gubitaka od sanitarnog klanja.
Tako da će tržište, za razliku od bezdušnih birokata na plati, reagovati na ovakve kataklizme mnogo živahnije i marljivije.
