Zahvaljujući delovanju Mihaila Svetova, važna komponenta javne retorike ruskih libertarijanaca postala je tema kao što je lustracija, što je egzotično za libertarijanski diskurs. Zaista, ne postoji nijedna druga libertarijanska partija u svetu koja bi posvetila ovoliko pažnje ovom pitanju. Neki zagovaraju liberalizaciju tržišta psihoaktivnih supstanci, drugi liberalizaciju tržišta oružja, treći smanjenje poreza, četvrti čak moraju da se izjasne protiv regulacije cena osnovnih dobara, ali niko ne zahteva masovno smetanje funkcionera aktuelnog režima sa vlasti samo na osnovu činjenice da drže trenutnu funkciju.
Argumenti za lustraciju
- Lustracije su najnežniji način uklanjanja sa vlasti onih koji su pokazali svoju profesionalnu nesposobnost. Ako ih umesto toga sudimo, to će biti dugo, skupo, prljavo i grubo; njima samima će biti bolje da prihvate činjenicu da će ih jednostavno pomeriti iz oblasti u kojoj su nekompetentni i dati im slobodu da se bave bilo čim drugim.
- Bez lustracija neće se postići apsolutno ništa. Mogu se doneti bilo kakvi prelepi zakoni, ali će funkcioneri bivšeg režima sabotirati reforme, iskrivljivati ih i diskreditovati, što će dovesti do toga da liberalna vlada, koja nije postigla brze uspehe, izgubi podršku naroda. Zato su lustracije važne upravo kao alat za brzu pročišćavanje, za razliku od mnoštva pojedinačnih postupaka, kako se ne bi izgubio tempo transformacija.
- Postsovetske zemlje koje su sprovele odlučne lustracije sada su u mnogo boljoj poziciji od onih koje ih nisu sprovele, i bivši sovjetski lideri se tamo više nisu vratili na vlast.
- Lustracije su populizam, a populizam su glasovi na izborima; ne treba se bojati populizma, naprotiv, treba se bojati toga da ostanemo marginalci.
- (tačka dodata na osnovu diskusije u komentarima) Zakon o lustracijama ima psihoterapeutski efekat. Dugo postojanje u uslovima de facto društva stanova zahteva kompenzaciju, a oduzimanje prava predstavnicima starog višeg stanova, čime se oni prebacuju u uslovno niži sloj, to je dobar bezkrvni recept koji omogućava ljudima da se osećaju kao punopravni građani.
- Lustracije su odvlačenje snaga na negativnu agendu. Umesto uvođenja novog, značajan deo onih koji su došli do vlasti baviće se izravnavanjem starih računa; štaviše, bilo kakva odlaganja u reformama obavezno će početi da se opravdavaju time da se, navodno, premalo vrši lustracija i da neprijatelji vrše sabotažu.
- Sada se može govoriti o tome da su lustracije nežan instrument, ali je teško reći koliko će on zapravo biti nežan u praksi. Formalno, osoba gubi funkciju, pravo na državno zvanje i pravo na kandidaturu u predstaviteljskim organima vlasti. U praksi, ona će takođe dobiti pečat lustrirane osobe, i nemoguće je unapred reći kakvim će još gubitkom prava taj pečat dovesti. Zamrzavanje računa, na primer. Evo vam kvota za podizanje sa računa od 300 dolara mesečno, a potpuno odblokiranje – tek po završetku rada komisije koja će se uveriti da na računu nema sredstava stečenih kriminalnim delanjem u prethodnom režimu. Čak i ako takve mere ne postoje u trenutnoj Mihailovoj retorici, ko može garantovati da ih, na primer, neće predložiti zaposleni u fondaciji za borbu protiv korupcije?
- Zakon o lustracijama udara po masama. Ako se nova vlast formira kao rezultat raskola elita, članovi nove vlade će biti zainteresovani da formulaciju tačaka zakona postave tako da sami ne upadnu pod njega. Ispašće kao u Ukrajini, kada mnogi funkcioneri bivšeg režima nisu upali pod zakon, a stradali su izvršioci nalogima.
- Masovni gubitak prava građana neizbežno će stvoriti veliku grupu stanovništva koja će potajno gajiti ogorčenost prema reformatorima. Što će lustracije biti masovnije (a Mihail nije postavio jasne kriterijume završetka procesa i namerava da vrši lustraciju sve dok ga ne zaustave), to će grupa stradalih biti masovnija. Pošto će lustrirani zadržati aktivno biračko pravo, na sledećim izborima će široku podršku dobiti kandidati koji obećavaju zaustavljanje reformi i povratak „stare dobre vremena“.
- Lustracije su bile popularne uglavnom u zemljama gde je postojalo razvijeno nacionalno samosvest u pozadini sovjetske okupacije. U bivšoj metropoliji ova ideja će naići na žestoko otpor, jer se trenutna vlast doživljava kao svoja, a ne kao kolonijalna.
Argumenti protiv lustracija
Alternativa lustracijama
Umesto najavljivanja masovnog oduzimanja prava zvaničnicima, može se propagirati masovno ukidanje radnih mesta. Nema smisla ljustrirati Medinskog, Kolobkova ili Oreškina, ima smisla ukinuti ministarstva kulture, sporta i ekonomskog razvoja. Nema smisla ljustrirati Zolotova, ima smisla ukinuti Rosgvardiju. Nema smisla čistiti guvernerski kadar, ima smisla oduzeti ovlašćenja regiona u korist opština. A za one funkcije koje je odlučeno zadržati, nije toliko važno sprovoditi kadrovska čišćenja ručno, mnogo je važnije usavršavati demokratske institucije, kako bi nekvalifikovani funkcioneri jednostavno mirno otišli na sledećim izborima.
Nakon masovne privatizacije državne imovine ispostaviće se da je značajan njen deo otkupili bivši državni zvaničnici? Pa to je przec!“ Ako su novac pribavljeni rezultatom agresivnog nasilja, i ako se nađu konkretne žrtve, to će se moći postepeno istražiti, podneti tužbu, naplatiti kompenzacije, a ono što ostane, već će neosporno pripadati njima. Ako niko ne iznese zahteve, to znači da je taj novac pribavljen od njihovih službenih plata, od mitoa za zaobilazak državnih regulativa i na druge relativno bezopasne načine, tako da neka taj novac sada radi na slobodnom tržištu.
Čini mi se da libertarijanci u svom dnevnom redu imaju mnogo aktuelnije teme, na primer smanjenje države, i mnogo efikasniji alat od masovnog oduzimanja prava ljudima – na primer, tržište. Dakle, diskutovati o ljustracijama isključivo u akademskom ključu, kao o jednom od mogućih alata društvene transformacije – zašto da ne. Ali opsesivno fiksirati se na taj mem – to znači pretvoriti se iz sekte svedoka tržišta u sekta svedoka ljustracija, a od toga je do etikete „demšiza“ vrlo blizu.
