Može li libertarijanac biti grammar-nazi? Tačnije – da diktira drugima kako da pišu, čak i ako oni pišu sa greškama?

anonimno pitanje (plaćeno u iznosu od 0,00005btc)

Jezik je jedan od najjasnijih primera onoga što je Hayek nazvao spontanim redom. Ne postoji nikakav reptiloid iz austrougarskog generalštaba koji bi mogao da izumije od nule jezik za mnoštvo ljudi, da ih ozrači nevidljivim zračenjem kako bi taj jezik usvojili, i da zatim sa sigurnošću tvrdi koje su tačno oblike reči istiniti, a koji su odvratno odstupanje od norme povezano sa zaštitnim svojstvima aluminijumske kapice.

Već sam prilično detaljno pričala o jeziku, odgovarajući na pitanje o esperantu, tako da ću ovde završiti uvodni deo i preći na kratak odgovor na samo pitanje.

Naravno, libertarijanac može biti gramatički nacista. U okviru svoje sfere uticaja, on može insistirati na bilo kakvim strogim standardima komunikacije, sve dok to nije povezano sa upotrebom nasilja. Možete me razumeti čak i ako ću se snažno odstupati od standarda, ali moraćete da uložite neki dodatni napor u to razumevanje, stoga mi tržište nalaže da se orijentišem prema trenutnim jezičkim normama, koje u većini slučajeva odgovaraju rečnicima. Ponovo, jezik na kojem pišem je u velikoj meri isti jezik na kojem čitam. Da se bavim poezijom ere dinastije Tang, sigurno biste osetili taj uticaj u jeziku mojih objava. Na taj način, gramatičkog nacistu se može razumeti: on želi da čita na jeziku koji mu je prijatan i daje signal povratne informacije svom krugu komunikacije. Ako to čini dovoljno taktično, i ako je uticaj njegovog autoriteta veliki, mnogi će mu čak biti i zahvalni na tom njegovom delovanju u uvođenju jezičke norme.

Uveličajmo onda pohvale neumornim borcima protiv entropije, jer je njihova stvar koliko je plemenita, toliko i bezizlazna, a mi ćemo sami govoriti kako nam je zgodno, ramin!

Оставите одговор