Moj čitalac Sergej Soltis diskutovao je sa svojim poznanikom o svojim anarho-kapitalističkim uverenjima i povremeno se pozivao na Fridmanovu Mehaniku slobode. To je završilo tako što je sagovornik počeo da čita knjigu, uspeo da savlada otprilike polovinu i izneo veoma detaljan osvrt, koji vam i nudim na uvid, jer je veoma karakterističan.
Iz ovog osvrta se vidi da je knjiga čitana isprekidano i da čitalac očigledno nije razumeo neke ekonomske termine korišćene u tekstu. Posebno je stradao termin kao što je javno dobro. Čitalac smatra da je ključna reč u terminu „dobro“, dok je dobro samo neka vrednost, nije važno koja, a da je ključna definicija „javno“, nasuprot „privatnom dobru“, i označava sasvim konkretnu vrstu dobara koja poseduje niz karakterističnih svojstava.
Znači li to da je čitalac idiot i da se bori sa slamnim lutkama? Ne, on je pametan i dobrovoljan socijaldemokrata koji veoma ceni životni komfor, spreman je mnogo da radi za njega i mnogo da plaća, ali nije saglasan da duboko ulazi u rad ekonomije jer je stručnjak u drugoj oblasti. Tako da su za njega oproštivi potpuni nedostatak predstave o teoriji firme, školi javnog izbora i sličnim stvarima.
Primer onoga što potpuno inteligentna osoba nije uspela da razume Mehaniku slobode, pokazuje nedostatke knjige. Ona je duga i nedovršena, nije dovoljno duboko obrađivana od izdanja do izdanja, te se stoga često poziva na već neaktuelnu stvarnost SAD iz sredine prošlog veka, i nije dovoljno stroga u pogledu korišćenja konceptualnog aparata.
Možda se previše pozivam na Fridmana. To je stvar ukusa. Sviđa mi se njegov jezik i karakterističan humor, nije mi previše teško da prihvatim njegov sistem definicija, iako često primenjujem nešto drugačiju terminologiju za sebe. Takođe, jednostavno obojica razmišljamo otprilike u istoj paradigmi ekonomskog pristupa pravnim pitanjima.
Možda bi ipak trebalo da napišem sopstveni rad o ankapu. Jasniji i sažetiji. Moderniji. Zasnovan na stvarnosti koja je razumljivija ruskojezičnom čitaocu. Svetov je pretio da će nešto takvo stvoriti, ali ne žuri. Ne znam. Nisam sigurna da ću imati dovoljno talenta i upornosti. U svakom slučaju, prvo ću ipak završiti Fridmanovo izdanje. Za to ću imati dovoljno talenta i upornosti.
Izvinite što je objava izašla više u formatu bloga. Jednostavno stojim na pragu značajnih promena u životu, i to me navodi na veoma promišljen ton.
