Vadim Adamov
Ljudi dolaze do libertarijanstva na različite načine.
Mnogi – iz akademskih krugova. Privlači ih logika ove ekonomsko-pravne doktrine. Po pravilu, oni ostaju teoretičari.
Neki – iz sistemskih političara. Prvo su išli utrođenim putevima, ulazeći u partije mejnstrima, a zatim su shvatili da im duša ne leži uz ponuđene metode i migrirali ka slobodoumnijem pravcu.
Ali najpametniji, najdosledniji i najređi, nažalost, javni libertarijanci – to su oni koji su najočigledniji beneficijeri široke penetracije libertarijanske ideologije. Preduzetnici.
Balašov je došao u naše redove upravo iz tih krugova. Nakon što je u Sovjetskom Savezu završio ekonomiju, krajem osamdesetih je otvorio provizioni odeljak u tržnom centru u ćošku ispod stepenica, i nakon nekoliko godina posedovao je nekoliko tržnih centara u podzemnim prolazima Dnepropetrovska. Zatim je usledio preseljak u Kijev, ulazak u javnu politiku, jedan mandat poslanika u Radi. Posle su usledili društvene mreže, radio emisije, generalno određena promocija.
Dugo vremena Genadij se bavio time što je pokušavao da svojim slušaocima i čitaocima podučava filozofiju preduzetništva, i bio je neka vrsta ukrajinskog Potapenka. Ali, za razliku od ovog drugog, jasno je težio nečem većem od karijere guruja, pa je stalno pokušavao da društvu nametne svoj dnevni red i političkim metodama.
Od 2012. godine predvodi pokret 5.10. U ova dva broja nalazi se srž njegove ekonomske programa: ostaviti u Ukrajini samo dva poreza: 5% od prodaje, 10% od plata. Godine 2014, na talasu Majdana, predvodio je inicijativnu grupu koja je jednostavno upala u kancelariju koja se u Ukrajini bavi registracijom partija, i od tada je pokret zvanično postao partija, nama bi tako prijalo)))
Nakon što je osnovao partiju, Genadij je, čini se, počeo aktivno da uči teoriju, i nakon nekog vremena je otkrio libertarijanstvo, barem je ta reč počela da odzvanja u njegovim nastupima negde oko 2015. ili 2016. godine, i što je više vremena prolazilo, to češće. Nazivao je bitkojn finansijskom piramidom i prodajom vazduha, a zatim je, ponovo, nakon što mu je upućena teorija, promenio mišljenje i postao značan bitkojn-evangelista, demonstrirajući time razumnost kojom se ne mogu pohvaliti ni drugi ekonomisti iz tima istog Navaljnog.
Prema anarho-kapitalistima veoma je skeptičan, ali s obzirom na to da je iz te scene komunicirao uglavnom sa internet trolovima, to i nije iznenađujuće. Uostalom, u ovom trenutku mu je zaista bolje da se ne odvlači na sve te gornje empirije – pošto je već krenuo u predsednika, biti minarhista je optimalno.

