Ako su levi izmislili termin „kapitalizam“, da li pokušaj da se ta reč rehabilituje i koristi u pozitivnom kontekstu nije igra po njihovim pravilima?

(prvi put, koliko ja znam, ovaj termin je upotrebio Luis Blan, francuski socijalista, u negativnom kontekstu, suprotstavljajući ga socijalizmu)

анонимный вопрос

Nezapamljivi su putevi memova… Suprotstavljanje „kapitalizam-socijalizam“, čini se, prilično tačno odražava suprotstavljanje velikog novca velikim bataljonima, i zato je i potrlo.

Ja se sama trudim da ne koristim reč kapitalizam u čistom obliku, jer ako se u ovu vodku doda paradajz sok anarhizma, ispalo bi mnogo ukusnije, a naziv koktela ne zvuči toliko vulgarno. Ali tako je ispalo da se izrazi tržišni anarhizam ili anarhizam slobodnog tržišta ispostavljaju kao duži i nespretniji od jednostavnog ankap.

U principu, to nije jedini termin koji je počeo kao uvredljiva etiketa, a kasnije je stekao određeni akademizam i moralnu neutralnost (na primer, minarhizam), i obrnuto, mnoge reči su počele kao nešto svetlo i lepo, a sada se koriste isključivo kao uvrede, pa pristojni ljudi pokušavaju da se distanciraju od takvih asocijacija (ovo mislim pre svega na liberale, koji su u SAD sada sinonim za reč socijalisti, a u Rusiji sinonim za reč socijal-darwinisti).

Najbolje što se može uraditi, želeći da se prema jeziku odnosi što pažljivije – jeste da se koristi manje vrednosnih sudova. Evo Svetov sada, recimo, aktivno pokušava da oživi poluzaboravljenu reč nomenklatura, koja je za mene, predstavnicu prve nesovjetske generacije, termin više iz skladišnog računa. Zašto kvariti reči? Postoji ipak divna reč činovnik, koja je mnogo jasnija od neke nomenklature, a znači upravo isto što i ona. Dobro, to su već prepucavanja i stvar ukusa, dajem je samo kao ilustraciju toga da nikoga ne možeš ugoditi.

Dakle, u celini se slažem sa vašom tezom da se postojeće konotacije moraju uzeti u obzir, ali nimalo nije neophodno u svemu ih slediti, a još manje kršiti ih iz principa samo na osnovu toga što su to pravilo nekada osmislili protivnici.

Postoji određeni neobuzdan cinizam u tome da se prikazuje ono čudovište koje drugi vide u tebi…

Može li libertarijanac zahtevati poštovanje prema sebi (ne samo u komunikaciji) na osnovu svoje starosti ili prošlih zasluga i postignuća? I može li onaj koji to zahteva biti nazvan libertarijancem?

anonimno pitanje

Iskoristiću vaše pitanje da malo popričamo o terminima.

Postoji predlog. Jedan subjekt kaže drugom: hajde da izvršimo razmenu, ja tebi dajem A, ti meni daješ B. Odbijanje predloga bez kršenja principa libertarijanizma može postati povod za pregovaranje (a šta je sa B+V?), ili za klimanje ramenima: pa, moj je posao da ponudim, vaš je posao da odbijete.

Postoji molba. Jedan subjekt kaže drugom: daj mi A, ako ti nije žao. Odbijanje ispunjenja molbe bez kršenja principa libertarijanizma može postati povod za prelazak na predlog (a ako ja tebi dam B, ti ćeš meni dati A?) ili za klimanje ramenima: ako nećemo, nećemo.

I postoji zahtev, odnosno molba sa predviđenom sankcijom za neispunjenje. Jedan subjekt kaže drugom: daj mi A, ili ću ti učiniti B, tako da ti ne bude lako. Ako sankcija nije predviđena, onda to nije zahtev, već molba. Ako je sankcija predviđena, ali nije naglašena, to je zahtev maskiran u molbu (ne preporučujem takvu praksu, ali to su moje lične estetske preferencije).

U principu, može se izdvojiti još jedna gradacija, kada zahtev prati prethodna mala sankcija, radi dokazivanja ozbiljnosti namera. Nazovimo takav zahtev, na primer, ultimatom.

Sa stanovišta libertarijanskih principa, iznošenje zahteva ili, još više, ultimatuma, dopustivo je u odnosu na lica koja su nanela štetu zahtevcu. Ako je šteta imovinska, u zahtevu je dopustivo navođenje imovinskih sankcija; ako šteta predstavlja samo neprijatnost, onda je i u zahtevu dopustivo navođenje samo nanošenja neprijatnosti.

I evo prelazimo na odgovor na pitanje. Da, libertarijanac ima pravo da zahteva da mu se obezbede određene pogodnosti iz poštovanja starosti, ali može preti i za neispunjenje samo nanošenjem neprijatnosti.

— Mladić, ustupite mesto baki!
Mladić ignoriše zahtev maskiran u molbu.
— Kakva nedovoljno vaspitana mladost! Skaču u autobus i odmah trče ka slobodnom mestu. 
I dalje baka stoji nad njim i gunđa, nanoseći neprijatnost.

vaspita mladost

Takođe, libertarijanac ima pravo da zahteva preferencije u znak poštovanja zasluga, ali može i da preti, na primer, odbijanjem daljeg saradnje, zahvaljujući kojoj su te zasluge i nastale.

— Radim za vas već pet godina bez ikakvih zamerki, a vi me svaki put stavljate u novogodišnju službu, čak i ne pitajući za moje mišljenje. Ne zanima me dvostruka plata, želim Novu godinu sa porodicom i decom. Ili ćete pokazati poštovanje, ili ću potražiti drugog poslodavca koji će ga pokazati.