Zašto će sudovi pod ankapom slediti libertarijanske principe prava?

Odgovoriti na ovo pitanje nije samo teško, već je veoma jednostavno. Ako se sudovima obraćaju samo dobrovoljno, i ako sudovi nemaju nikakva sredstva prisile za izvršenje svojih odluka – a upravo takvo jadno postojanje mogu voditi sudovi u ankapu – onda sudovima ne ostaje drugih opcija osim da se pridržavaju libertarijanskih principa prava.

Alisa se, zasnovano na principu samoposedovanja, dobrovoljno obratila sudu radi rešavanja konflikta sa Bobom. Sud odbija Alisu pravo na samoposedovanje i donosi presudu da ona nema pravo na posedovanje bilo kakve imovine, tako da nad svom spornom imovinom, počevši od same Alise, Bob ima pravo isključivog raspolaganja. Bob, u skladu sa sudskom odlukom, prisvaja svu imovinu, uključujući i Alisu, koju vodi na povocu i udara zbog bilo kakvog neposlušanstva.

U ankapu ne može biti tužne tyan na povocu!

Šta će zaustaviti Alisu da sabotira sudsku odluku i aktivno se suprotstavi Bobu, tražeći bilo kakvu stranu pomoć? Šta će zaustaviti bilo koga od spoljnih aktera koji će, videvši kršenje NAP-a, pitati u čemu je stvar, nakon čega će mu odgovoriti da je to izvršenje sudske odluke, a on će reći da ga to ne zanima?

Pošto se u samom pitanju postavlja kao postulacija da je svuda ankap, to znači da je apsolutna većina odnosa u ovom društvu dobrovoljna i tržišna. Upravo se to svi smatraju normom, a svako odstupanje od norme mora se prikriti ili veoma pažljivo obrazložiti.

Može se postaviti pitanje „kakva bi bila tipična reakcija u ankapu na takvo odstupanje od libertarijanskih principa“, i tada će u odgovoru biti opisane upravo te tipične reakcije koje demonstriraju mehanizme povratne sprege u anarho-kapitalističkom društvu, koji čine odstupanje od osnovnih principa neisplativim. Ali besmisleno je postavljati pitanje u obliku „kako se u ankapu boriti protiv masovnih odstupanja sudova od libertarijanskih principa?“ Pošto su ona masovna, to više nije ankap, i treba gledati zašto su masovna, odnosno koji mehanizmi povratne sprege su nedostajali.

Pitanje o tome da li je čisti anarho-kapitalistički socijum održiv, danas nema teorijsko rešenje. Društva koja se posmatraju kao pretodnici ankapa u pravnom smislu (Irlanda, Island), istorijski su doživela poraz od spoljnih sila, ali to nije argument za unutrašnju nestabilnost.

Оставите одговор