Da li je dopustivo da libertarijanska partija postane vođistička partija sa jakom vertikalom?

Sudeći po statutu koji Svetov želi da usvoji na saboru, to je upravo tako.

Anonimno pitanje. Uz pitanje je priložena donacija u iznosu od 0.00099851btc

Ovo pitanje je danas postalo rekordman među pitanjima sa priloženom donacijom po vremenu koje mi je bilo potrebno za odgovor: obično, ako je odgovor plaćen, odgovaram istog dana. Stvar je u tome što ja nemam nikakve veze sa Libertarijanskom partijom Rusije, pa sam morala da pretražim oba vaša statuta – onaj koji važi danas, i onaj koji Mihail Svetov planira da usvoji na saboru LPR-a koji će se održati 2. novembra u Moskvi (poslali su mi linkove ka oblaku, ali sam radi sigurnosti odlučila da prebacim dokumente na svoj sajt). Čitanje nije bilo lako, pa unapred se izvinjavam onima kojima će odgovor možda delovati dosadno, jer je pitanje baš specifično.

Dakle, ako se oslanjati na slovo statuta, kako sada, tako i u budućoj prelepoj Svetovoj LPR-u, vi imate tipičnu oligarhijsku partiju, gde je sva stvarna vlast u rukama komiteta koji imaju kontrolu nad mehanizmima sopstvenog ponovnog izbora. Promene koje se planiraju predviđaju su, u suštini, kozmetičkog karaktera:

  • regionalnim odeljenjima se zabranjuje preduzetnička delatnost (veoma čudno za partiju koja bi po ideji trebalo da se ponaša prema preduzetništvu kao prema fetišu).
  • za revanche, regionalnim odeljenjima je dozvoljena sopstvena simbolika, iako uz saglasnost federalnog komiteta (nisam ni znala da ste ranije po statutu imali jednu simboliku za celu partiju, ta norma se kršila levo-desno).
  • opšta skupština regionalnog odeljenja gubi pravo da isključuje iz partije (svaka vlast komitetima!).
  • opšta skupština regionalnog odeljenja gubi pravo da razmatra žalbu na isključenje iz partije rukovodećeg komiteta odeljenja (vlast komiteta je neosporna!) .
  • moratorijum za povratak u partiju ranije isključenih članova povećava se sa tri na pet godina (ovo me podseća na stalno produžavanje trajanja Disnijevih prava na Mikija Mausa – imam osećaj da su iz LPR-a isključili nekoga koga nikako ne žele da vrate, pa sada produžavaju rok u kojem to neće biti moguće učiniti).
  • ranije se federalni komitet raspuštao ako bi ga napustila više od trećine sastava, u novoj redakciji – više od polovine (ako dominantna frakcija ima apsolutnu većinu, opozicija se u principu nalazi u situaciji da ne može blokirati rad komiteta).
  • uvodi se ograničenje na maksimalni broj članova komiteta (povećanje administrativne težine svakog člana komiteta)
  • federalni komitet će moći da suspenduje ovlašćenja pojedinih svojih članova i da smeni predsednika partije (proširenje moći dominantne frakcije).
  • žalba etičkom komitetu postaje plaćena. Ako sudija presudi u korist žalioce – depozit se vraća. Ako izgubi – novac odlazi u partijsku kasu. Sankcije za one koji su doneli nezakonitu odluku na osnovu koje je žalba uspela, nisu predviđene (veoma je zgodno, na primer, izbaciti svu opoziciju iz partije pre kongresa, a dok etički komitet sve njih ne vrati, voz će već otići, sve odluke na kongresu će biti već donete, profit).
  • Verovatno nisam obratila pažnju na sve promene, ali je malo verovatno da sam propustila nešto veoma suštinsko. Još jedna specifičnost Svetovog statuta je u tome što u njemu postoje zapravo dva statuta: prvi deo važi sve dok partija nije registrovana, a drugi deo zamenjuje prvi u slučaju zvanične državne registracije partije.

    Obim dokumenata je prilično veliki. Trenutni statut ima 44 stranice, onaj koji predlaže Mihail Svetov ima 78 stranica. Obično, kada ljudi sastavljaju tako opširne ugovore o zajedničkom delovanju, to govori o ogromnom nepoverenju koje osećaju jedni prema drugima, i o nekoj spoljnoj sili kojoj se uvek mogu pozvati ako u zajedničkom delovanju nešto krene po zlu. Statut je važan upravo spoljnom sudiji, koji ne zna ništa o tome šta se dešava u organizaciji, i za koga je mapa jednaka teritoriji. Organizacijama koje se stvaraju prirodnim putem radi maksimalne efikasnosti zajedničkog delovanja, i koje ne planiraju da se oslanjaju na nečiju spoljnu legitimnost, nije svojstveno da ispisuju unutrašnje norme u takvim tomošima.

    Pri prirodnoj organizaciji je karakteristično da se najpre oslanja isključivo na neformalne dogovore, zatim, kako raste, uvodi neke pisane norme, a potom ih svede u statute. Neprirodna organizacija, koja se pridržava ruskog zakona o političkim partijama, primorana je da uzme šablonski statut i pokazuje državi da živi po njemu. U stvarnosti, ona će ipak raditi u okviru nekih neformalnih dogovora.

    A sada ću sebi dozvoliti da skrenem sa teme statuta i citiram deo predavanja Mihaila Svetova, koje je održao 16. oktobra 2019. godine u Novosibirsku:

    Libertarijanska partija Rusije je danas jedina organizacija koja ozbiljno govori o tome da regionima treba dati široka ovlašćenja, preneti ih na taj način da ih iz Moskve više nije moguće oduzeti.

    O tome da regioni treba da nametnu Moskvi novi federalni ugovor, Mihail govori već nekoliko meseci, a posebno često – u poslednjem mesecu, u okviru svoje nesvakidašnje turneje širom zemlje. Pa nametnite!

    Regionalni ogranak partije okuplja lokalne političare koji direktno sarađuju sa lokalnim političarima koji predstavljaju druge političke snage. Upravo sa njima oni ulaze u koalicije i saveze, dogovaraju se o raspoređivanju kandidata po okrugima i o redosledu nastupa na mitinzima, o tome da pozajme opremu ili iskoriste kancelariju. Moskva u celokupnoj ovoj stvarnoj regionalnoj političkoj aktivnosti – dezorganizujući je faktor koji može doprineti samo kidanju pažljivo izgrađenih lokalnih dogovora, ali skoro nikada nije u stanju da pomogne. Ovo je posebno aktuelno za partije bez centralizovanog finansiranja odozgo. Ako je glavni izvor novca partije – članarina običnih članova, onda koliko čovek treba da bude konuzovan vertikalom vlasti da bi uopšte obraćao pažnju na želje moskovskih šefova! Ko ne jede devojku, taj je ne pleše.

    Libertarijanskoj partiji Ruske Federacije nije potreban statut. Njoj je potreban federalni ugovor. Dozvoliću sebi da ponovo citiram deo iz istog predavanja:

    U čemu je kritika demokratije od strane libertarijanaca? U tome što demokratija donosi jednake, nezgodne zakone za sve. Ne postoji takav zakon koji bi podjednako odgovarao Moskovljanima, Novosibirčanima i stanovnicima Južnog Sahalina.

    Pa, ako nema, nema. Kažite Mihailu hvala na korisnom predavanju i uradite kako on predlaže. Ako uspete da nametnete novi federalni ugovor Moskvi u okviru partije – to će biti prvi korak ka tome da ga nametnete Moskvi i u okviru države. Ako uspete da ograničite takvog blagog i inteligentnog vođu kao što je Mihail Svetov – to će biti prvi korak ka tome da ograničite takav brutalan i neprijatan tip kao što je Vladimir Putin.

    Mihail Svetov i novi federalni ugovor

Оставите одговор