Pošto se anarho-kapitalizam ne pojavljuje putem socijalnog inženjeringa, davanje obećanja u duhu „prilikom izgradnje ankapa svi sudovi će raditi prema ovakvim pravilima koja smo mi propisali“, naravno, nema smisla. Možemo pokazati kako su sudovi radili u istorijskim bezdržavnim društvima, kako rade sada u vandržavnoj sferi, i kako bi se mogli organizovati kada bi država bila svesno iscrpljena.
Pitanje istorijskih vandržavnih pravnih sistema detaljno je proučeno u knjizi Dejvida Fridmana i Pitera Lisona Legal systems very different from ours. Nekada ću se baviti njenim prevodom, a za sada se može uveriti bar prema sadržaju koliko je različitih pravnih sistema postojalo, a koji nisu zahtevali državnu intervenciju u svoj rad.
Koje funkcije pravni sistem treba da obavlja?
- Sistem orijentira. Uz prisustvo pravnog sistema, ljudi mogu graditi planove svojih postupaka znajući kakav bi trebalo da bude redosled postupaka u slučaju pojave konflikta.
- Mehanizmi zamrzavanja konflikta. Ako se desi konflikt, uvek se može pokušati rešiti direktnom silom. Prisustvo pravnog sistema omogućava da se, umesto trenutne tuče, pokrene postupak regulisanja konflikta. Na primer, pozvati protivnika na sud, ili na duel, ili mu dati vizit kartu svog osiguravajućeg agenta. Što se brže pokrene tužba, to će šteta biti manja i proces će biti jeftiniji.
- Mehanizmi određivanja strana na sudu. Pravni sistem može odrediti da li čovek treba da brani svoje interese na sudu lično, da li može sebe zameniti predstavnikom, organizovati kolektivnu tužbu i tako dalje.
- Ograničenje metoda istrage. Pravni sistem određuje koji se dokazi smatraju validnim (na primer, zapis u blockchainu), a koje sud mora ignorisati (na primer, svedočenje dato pod mučenjem).
- Redosled izbora sudije. Pravni sistem može zahtevati da obe strane izričito prihvate figuru sudije (arbitražni sud), a može propisati i konkretan strog redosled obraćanja unapred poznatom sudu (na primer, po mestu nastanka konflikta).
- Ograničenje ovlašćenja sudije. Sudija može imati pravo da vodi istragu, a može biti dužan samo da razmatra dokaze koje su stranke priložile. Može imati pravo da poziva svedoke pod pretnjom sankcija, a može biti ograničen samo na dobrovoljnu saradnju.
- Ograničenje varijabilnosti presuda. Što su rezultati postupka predvidljiviji, to su manji troškovi koje članovi društva snose usled neizvesnosti. Zbog toga pravni sistem obično uključuje određeni cenovnik kazni, umesto da takve stvari u potpunosti prepusti suđenju.
- Sistem izvršenja presuda. Pravni sistem može podrazumevati da obe strane unapred deponuju sredstva radi obezbeđivanja mogućih naknada po tužbi, može podrazumevati da tužilac sam naplaćuje ono što mu je sud presudio, a može, recimo, obezbediti sistem prinudnog izvršenja presuda (za ankap, odnosno društvo sa ravnomernom raspodelom ravnoteže potencijala nasilja, takva prinuda može biti samo nenasilna).
Kod ankape različiti tržišni agenti mogu pružati kako kompletan paket pravnih usluga, tako i pojedinačne specijalizovane usluge. Na primer, detektivska agencija može obezbediti samo pronalaženje dokaza za sud, služba za naplatu potraživanja samo obezbeđivanje naplate, advokatska kancelarija zastupanje interesa klijenta na sudu, a sam sud organizovanje postupka i donošenje odluka u skladu sa unapred dogovorenim pravnim sistemom.
Razvoj pravnih sistema je evolucioni proces i unapred se ne može predvideti koja će rešenja imati potražnju na tržištu, a koja ne. Takođe je nemoguće predvideti da li će pravne sisteme stvarati pojedinačni autoritativni pravnici, konzorcijum pružaoca pravnih usluga, ili će se direktno pozajmljivati iz već postojećih sistema.
Detaljnije o mehanizmima interakcije različitih elemenata pravnog sistema u ancapi možete pročitati kod Dejvida Fridmana u knjizi Mehanika slobode, poglavlje Policija, sudovi i zakoni na slobodnom tržištu.
