Poglavlje 58, Welfare i imigracija: drugi deo argumentacije, završava peti deo Mehanike slobode. Ako je u Poglavlju 14 Friedman dokazivao da radnička imigracija koristi i samim migrantima i građanima, sada se on fokusira na to da migranti mogu težiti jednostavnom cilju – da se oslone na socijalnu pomoć. On tvrdi da upravo slobodna migracija dovodi do toga da vlada dobije podsticaj da smanji socijalna davanja, dok visoke imigraciono barijere omogućavaju da nivo redistribucije ostane visok. Dakle, za zagovornike male države sasvim je opravdano početi sa smanjenjem socijalnih davanja, a zatim otvoriti vrata, ili početi sa olakšavanjem migracija, nakon čega će zahtev za smanjenjem socijalne pomoći doći sa svom neizbežnošću.

Čini mi se da ovde Friedman previše insistira na ekonomiji, ne uzimajući u obzir faktor populizma u demokratskim zemljama.

Pa, završivši sa petim delom, odmah sam prešla na šesti, i za početak sam prevela poetični uvod, tako da je sa poezijom u ovoj knjizi sada, izgleda, gotovo.