Uber-osveta i uber-pravda

Čini se da nijedna moja objava još nije izazvala toliku diskusiju kao opis koncepta uber-osvete. Verovatno bi bilo korisno analizirati glavne teze protivnika.

Naučna novina

Pravedno mi je ukazano da je slična funkcionalnost već implementirana u Hidri i drugim sličnim trgovinskim platformama darkneta, pa smatram potrebnim da naglasim razlike u odnosu na postojeće servise, pošto se u prvobitnoj objavi one nisu bile dovoljno jasno artikulisane.

  1. Oglasi postavljeni na servisu moraju biti javni. Zašto?
    1.1. Ako klasične berze ubistava imaju za cilj da ne uplaše objekat, ovde je znanje objekta o predstojećoj osveti deo same osvete.
    1.2. Što je konkretna nepravda šire poznata, to je veća verovatnoća da će treća lica dodati sopstveni novac u nagradni fond (kako oni koji su pretrpeli slične postupke od objekta osvete, tako i jednostavno neindiferentni pojedinci).
    1.3. Objektu osvete se daje šansa da se dogovori na miran način.
  2. Već pomenuta mogućnost krandfodinga nagradnog fonda (mada se sličan mehanizam koristi na tržištima predviđanja, gde priličan broj ljudi može uložiti opkladu na smrt).
  3. Treća lica mogu pružiti sopstvenu ekspertizu priloženih dokaza – kako dokaza nepravde, tako i dokaza izvršene osvete.
  4. Osim toga, ovakav agregator zahteva za osvetu mora imati daleko moćnije korisničko iskustvo (usability) od obične oglasne table, inače neće uspeti da stekne dovoljnu popularnost; bez toga neće biti mrežnog efekta, a bez mrežnog efekta većina zahteva u servisu ostaće samo kao krik u pustinji.

    Etika

    Navodilo je da ovaj alat može lako biti iskorišćen za eliminisanje nevinih: raznih autsajdera, gej osoba, narcoman, ljubitelja dobrovoljnog seksa sa maloletnicima i slično.

    Na to mogu reći da u društvu gde takve likvidacije imaju masovnu potražnju, ljudima nije potrebna posebna aplikacija, oni će i ovako bez problema kamenovati nepoželjne ili će od njihovih rođaka zahtevati izvršenje ubistva časti. U našem slučaju organizuje se mogućnost javne osvete nad onima sa kojima bi bilo teško izboriti se ne skrivajući se: pre svega nad ljudima poput hipotetičkog Petrunjka.

    Pri tome treba imati na umu da izvršilac osvete rizikuje da dobije udarac kako od objekta osvete, tako i od predstavnika države ili čak slučajnih prolaznika – ako ne bude pažljiv i bude uhvaćen. U trenutku izvršenja osvete, on je onaj koji pred svim svedocima izgleda kao krivac. Ali, inače, takav izvršilac može odlično biti predstavnik države, koji će lakše izbeći odgovornost.

    Osveta nije pravda

    Osveta je, u normalnim okolnostima, samo deo procesa pravde, dok predloženi mehanizam na neki način ignoriše sudski postupak: presudu donosi sam inicijator zahteva.

    Čini mi se da je projektovanje univerzalnog alata pravde, kada se u okviru jedne usluge obezbeđuju i istraga, i sud, i kazna – previše nezgrapno. Takođe želim da skrenem pažnju javnosti da trenutno nema posebnih problema sa istraživanjem nepravde: time se bave projekti poput Skenera i Russkog slona, kao i FBK, Bellingcat i još ogroman broj nezavisnih agencija. Problemi nastaju u fazi izricanja i sprovođenja presuda, jer je ta oblast, za razliku od istrage, monopolizovana od strane države.

    Zato sam se fokusirala na širenje upravo tog uskog grla. Neka marljivi novinari obezbede činjenice i dokaznu bazu – a preko Wanted-a treće lice, koje nema nikakve direktne veze sa hipotetičkim FBK-om, organizuje osvetu. Pritom, inače, može biti kreirano nekoliko konkurentskih zahteva za isti slučaj. Tako, pomenutom Petrunjku jedan može da naruči da mu bace zelenu boju u oko, a drugi – kiselinu. Koji će tačno ugovor podržati više ljudi? Koji će tačno ugovor biti izvršen? A to će već tržište odlučiti. Hajde da verujemo tržištu.

    A možda niko tog patriotu-državnika i ne naruči: vidi kakav je hrabar momak

Uber-osveta

U videu o anarho-kapitalizmu fantazirala sam o tome kako bi bezbednost na ulicama mogla da obezbeđuje uber-policija.

Naravno, upravo sada takva usluga ima malo perspektiva da bude realizovana, jer država pažljivo čuva svoj monopol na policijske funkcije. Ništa ne bi sprečilo policijske provokatore da urade DDoS napad na servis lažnim pozivima, ili čak da koriste paramilitarne jedinice kako bi se rešili dobročinstvenika koji žure u pomoć na poziv – bilo da je to poziv srca ili poziv koristi. Takođe, sama usluga teško da će uspeti da privuče dovoljan broj korisnika dok je u ilegalnom položaju.

Međutim, određene anarho-kapitalističke usluge privatne proizvodnje bezbednosti mogu se organizovati već danas u okviru čistih agorističkih praksi. I pre svega reč je o uber-odmazdi.

Zamislite mobilnu aplikaciju sa sledećom funkcionalnošću.

Korisnik pokreće aplikaciju i anonimno putem nje šalje informacije o određenoj nepravdi, prateći ih odgovarajućom dokaznom bazom: fotografijama, video zapisima, linkovima ka nezavisnim svedočanstvima i tako dalje. Zatim navodi koju tačno kaznu smatra prihvatljivom za krivca, kao i iznos koji je spreman da ponudi onome ko će preuzeti obavezu da tu kaznu sprovede.

Drugi korisnik ima mogućnost da u ovoj aplikaciji vidi kojom nepravdom svet obiluje, i po želji doda svoja sredstva onima koji su već obećani za određene slučajeve.

Treći korisnik ima mogućnost da, izabravši slučaj po volji, izvrši zahtevanu odmazdu – i priloži dokaze. Nakon toga, bilo ko može nezavisno proveriti da li se odmazda zaista dogodila i ostaviti svoje mišljenje o tome. Oni koji su rezervisali svoj novac za sprovođenje pravde mogu ili sami izvršiti proveru, ili se uzdati u mišljenje stranih stručnjaka, ili dati pravo upravljanja nagradnim fondom nekom drugom, na primer autoru prvobitnog opisa nepravde – ali ne mora nužno njemu, o čemu će biti reči u nastavku.

Kako svi koji su uložili svoj novac u nagradni fond postanu sigurni da se osveta zaista izvršila, oni puštaju svoj novac, a njihovi bitcoini odlaze u novčanik onoga ko se prijavio kao taj koji je izvršio tu istu osvetu. Ovde se može razmotrati korišćenje pametnih ugovora, višestrukih potpisa, može se koristiti princip rada openbazaar-a ili običan mehanizam centralizovanog esroua, iako je ovo poslednje nepoželjno, jer bi značilo da se nagradni novac čuva na novčanicima servisa, što je potencijalno nesigurno. Nisam toliko kompetentna u kriptotehnologijama da jednoznačno ukazem na najbolju željenu implementaciju ovog konkretnog mehanizma.

I kao dodatnu funkcionalnost, aplikacija bi mogla uključivati mogućnost privatne prepiske između korisnika servisa, sistem rejtinga za one koji vrše osvetu, sistem raznih medaljica i drugih pohvala za one koji pomažu u sufinansiranju obnavljanja pravde, pretragu putem mape, po kategorijama zločina, i tako dalje.

Kao što se lako može videti, servis je prilično univerzalan i uz odgovarajući kvalitet izvođenja omogućava očuvanje anonimnosti svima, osim objektu osvete, kao i žrtvi (koja, međutim, može tvrditi da uopšte nije ni sanjala o tome i da nije naručila nikakvu osvetu, što može potpuno odgovarati stvarnosti). Takođe, objekat osvete može, otkrivši oglas u kojem se na njegov račun pozivaju razne kazne, anonimno stupiti u kontakt sa podnosiocem prijave i pokušati da se dogovori mirnim putem. Ipak, ne mogu se isključiti ni pokušaji dogovora na loš način ili potpuno uklanjanje podnosioca prijave – i upravo je za taj slučaj korisno da se putem aplikacije može delegirati pravo vršenja uplate nekom trećem revizoru – tada dodatno nasilje nad oštećenim neće nikako osigurati agresora, jer oštećeni više nema pravo da zaustavi pokrenuti mehanizam odmazde.

Napokon, ništa ne sprečava ni bilo kog službenika zakona da, otkrivši informaciju o nekom zločinu, smatra da je to prijava zločina – i da se povadi šala. To bi bilo sasvim u duhu agorističke doktrine kvarenja državnih službenika, kako bi se navikli da rade za ljude, a ne za zvanično rukovodstvo.

Istovremeno, prema zakonu će biti izuzetno problematično krivično goniti bilo koga iz lanca korisnika aplikacije, osim ako, naravno, ne budu uhvaćeni na delu.

Naravno, ovakvu aplikaciju je teško postaviti u zvanične prodavnice, pa će se morati ograničiti na krug Android korisnika i nuditi preuzimanje APK fajla sa sajta projekta – ali to je mala nepogodnost. Takođe, sva funkcionalnost se može odlično pružiti i preko sajta, kako se uopšte ne bi vezivali za telefon.

Preostalo je smisliti naziv. Ne bi previše naprežući maštu, nazvala bih ga jednostavno i jasno za sve potrošače holivudske produkcije, odnosno za sve stanovnike Zemlje: Wanted.

Pored servisa koji omogućava organizovanje decentralizovane odmazde, korisno je takođe imati funkcionalnost koja omogućava prikupljanje dokaznog materijala: imati način da bukvalno jednim klikom počnete da snimate video u oblak, a po mogućstvu i da strimujete, i to sve u pozadinskom režimu sa isključenim ekranom. Naravno, važno je pritom beležiti vreme snimanja i geolokaciju, kao i imati mogućnost slanja signala za uzbunu putem SMS-a grupi kontakata. Bile bi korisne razne obmane koje omogućavaju simulaciju brisanja informacija sa telefona, lažni lozinke, tajni disk prostor i tako dalje. Slične aplikacije postoje, i upravo njima ništa ne smeta da budu izložene u prodavnici – ali da je sva takva funkcionalnost prikupljena u jedan praktičan proizvod, još uvek nisam čula. Sličnu aplikaciju bih koloristički nazvala: Naše tuku!

Ako ste čuli da neko razvija nešto slično, molim vas javite. Ako imate ideje za implementaciju – možemo diskutovati.