Čini se da nijedna moja objava još nije izazvala toliku diskusiju kao opis koncepta uber-osvete. Verovatno bi bilo korisno analizirati glavne teze protivnika.
Naučna novina
Pravedno mi je ukazano da je slična funkcionalnost već implementirana u Hidri i drugim sličnim trgovinskim platformama darkneta, pa smatram potrebnim da naglasim razlike u odnosu na postojeće servise, pošto se u prvobitnoj objavi one nisu bile dovoljno jasno artikulisane.
- Oglasi postavljeni na servisu moraju biti javni. Zašto?
1.1. Ako klasične berze ubistava imaju za cilj da ne uplaše objekat, ovde je znanje objekta o predstojećoj osveti deo same osvete.
1.2. Što je konkretna nepravda šire poznata, to je veća verovatnoća da će treća lica dodati sopstveni novac u nagradni fond (kako oni koji su pretrpeli slične postupke od objekta osvete, tako i jednostavno neindiferentni pojedinci).
1.3. Objektu osvete se daje šansa da se dogovori na miran način. - Već pomenuta mogućnost krandfodinga nagradnog fonda (mada se sličan mehanizam koristi na tržištima predviđanja, gde priličan broj ljudi može uložiti opkladu na smrt).
- Treća lica mogu pružiti sopstvenu ekspertizu priloženih dokaza – kako dokaza nepravde, tako i dokaza izvršene osvete.
Osim toga, ovakav agregator zahteva za osvetu mora imati daleko moćnije korisničko iskustvo (usability) od obične oglasne table, inače neće uspeti da stekne dovoljnu popularnost; bez toga neće biti mrežnog efekta, a bez mrežnog efekta većina zahteva u servisu ostaće samo kao krik u pustinji.
Etika
Navodilo je da ovaj alat može lako biti iskorišćen za eliminisanje nevinih: raznih autsajdera, gej osoba, narcoman, ljubitelja dobrovoljnog seksa sa maloletnicima i slično.
Na to mogu reći da u društvu gde takve likvidacije imaju masovnu potražnju, ljudima nije potrebna posebna aplikacija, oni će i ovako bez problema kamenovati nepoželjne ili će od njihovih rođaka zahtevati izvršenje ubistva časti. U našem slučaju organizuje se mogućnost javne osvete nad onima sa kojima bi bilo teško izboriti se ne skrivajući se: pre svega nad ljudima poput hipotetičkog Petrunjka.
Pri tome treba imati na umu da izvršilac osvete rizikuje da dobije udarac kako od objekta osvete, tako i od predstavnika države ili čak slučajnih prolaznika – ako ne bude pažljiv i bude uhvaćen. U trenutku izvršenja osvete, on je onaj koji pred svim svedocima izgleda kao krivac. Ali, inače, takav izvršilac može odlično biti predstavnik države, koji će lakše izbeći odgovornost.
Osveta nije pravda
Osveta je, u normalnim okolnostima, samo deo procesa pravde, dok predloženi mehanizam na neki način ignoriše sudski postupak: presudu donosi sam inicijator zahteva.
Čini mi se da je projektovanje univerzalnog alata pravde, kada se u okviru jedne usluge obezbeđuju i istraga, i sud, i kazna – previše nezgrapno. Takođe želim da skrenem pažnju javnosti da trenutno nema posebnih problema sa istraživanjem nepravde: time se bave projekti poput Skenera i Russkog slona, kao i FBK, Bellingcat i još ogroman broj nezavisnih agencija. Problemi nastaju u fazi izricanja i sprovođenja presuda, jer je ta oblast, za razliku od istrage, monopolizovana od strane države.
Zato sam se fokusirala na širenje upravo tog uskog grla. Neka marljivi novinari obezbede činjenice i dokaznu bazu – a preko Wanted-a treće lice, koje nema nikakve direktne veze sa hipotetičkim FBK-om, organizuje osvetu. Pritom, inače, može biti kreirano nekoliko konkurentskih zahteva za isti slučaj. Tako, pomenutom Petrunjku jedan može da naruči da mu bace zelenu boju u oko, a drugi – kiselinu. Koji će tačno ugovor podržati više ljudi? Koji će tačno ugovor biti izvršen? A to će već tržište odlučiti. Hajde da verujemo tržištu.

