Pisala si da, u slučaju da je dete izloženo porodičnom nasilju, treća osoba može samo da objasni tom detetu njegova prava. Ali zar takvo postupanje prema deci nije agresija? Zašto u ovom slučaju postupci roditelja/staratelja nisu kršenje NAP-a?

anonimno pitanje

Ja pisala, da stranac može bezbedno koristiti sredstva iz bogatog arsenala metoda mirnog rešavanja nesporazuma, ali da primena nasilja ili pretnje nasiljem ide na sopstveni rizik. Ako vidite tuču, pre nego što u nju intervenišete, bilo bi prikladno se raspitati da li je u pitanju privatna tuča. Slično tome, kada vidite nasilje nad detetom, prikladno je pitati dete da li mu je potrebna pomoć. Ako nemate mogućnost ili želju da razjasnite ovaj važan trenutak, posledice mogu biti nepredvidive.

Da, staratelj vrši nasilje nad detetom i time krši princip neagresije prema njemu. Ali, pokazivanjem agresije prema staratelju deteta bez pristanka deteta, vi time takođe kršite princip neagresije prema detetu. I upravo će dete biti prvo koje će biti pitano nakon ovog incidenta ko mu je nanelo štetu. A vi se sasvim možete ispostaviti kao taj koji je nanio štetu.

Vaša svedočanstva o tome koliko je nasilje prema detetu veliko moraju biti veoma ubedljiva da bi arbitra, čiju jurisdikciju priznajete i vi i staratelj deteta, u situaciji u kojoj dete ne pokazuje želju da promeni staratelja, ipak presudila da starateljska prava ipak prelaze sa trenutnog staratelja na drugog ko ih želi preuzeti.

Оставите одговор