Objašnjava Bitarh
Ljudi često pitaju kako se može izgraditi libertarijansko društvo, doći na vlast kroz izbore. Neću se detaljno zadržavati na tome može li uopšte libertarijanska partija doći na vlast kroz izbore, jer je to najslabija tačka cele ideje.
Koje opcije izgradnje libertarijanskog društva može izabrati donosilac odluka? Mihail Svetov ih često pominje u svojim predavanjima, pa ću pokušati da ih objasnim razumljivim jezikom i navedem svoje komentare.
1) Federalizacija. Mihail stalno hvali SAD i Švajcarsku zbog njihovog modela uređenja zemlje, podsećajući da je RF takođe de jure federacija (ali ne i faktički — zbog kršenja ustavom od strane prve ličnosti države). U ovom slučaju bi bilo moguće testirati različite modele libertarijanizma u različitim regionima i prenositi najbolje prakse iz jednog u drugi. Prednost ovog pristupa je u tome što će se, u slučaju greške, posledice ograničiti na jedan region, a ne proširiti na celu zemlju.
2) Homstejd (homestead). Ideja je pozajmljena iz istorije naseljavanja SAD, kada su doseljenici iz Evrope zauzimali neiskorišćene zemlje, a potom je vlada priznavala njihovo pravo vlasništva nad tim parcelama. Svetov predlaže da se na taj način rasporede nenaseljene teritorije Sibira i Dalekog istoka, dajući doseljenicima pravo autonomije, kao da kolonizuju Mars (odnosno, mogućnost eksperimentisanja sa različitim libertarijanskim modelima). Uspešne prakse iz ovih regiona bi se kasnije mogle postepeno prenositi na glavni deo zemlje. Ipak, sudeći po komentarima na ovu ideju, ljudi nisu previše željni selidbi u regione sa tako surovom klimom i potpunim odsustvom infrastrukture.
3) Minarhijizam. Sprovođen je postepeni prelazak ka ankapu kroz postepeno smanjenje funkcija države u celoj zemlji odjednom (kao da je RF unitarna država, što de fakto jeste sada). Svetov misli upravo na taj put kada sebe naziva „prisiljenim minarhijistom“. Ovde se odmah postavlja pitanje održivosti minarhijizma kao takvog, koji dodatno biva pojačan centralizacijom vlasti. Neka jedna neuspešna reforma lako može izazvati bes naroda i okončati boravak donosioca odluka na vlasti, što će potom dugo stvarati negativnu sliku cele libertarijanske ideje u očima običnih ljudi.
Lično bih predložio drugu opciju — federalizaciju zemlje (samo poštujte trenutni Ustav RF, u njemu to već postoji) i kreiranje konkurentskih ekstrateritorijalnih ugovornih jurisdikcija u okviru regiona koji su odobrili eksperiment na referendumu. Kako se model bude doterivao i kako se budu uklanjale „skrivene opasnosti“, moglo bi se proširiti geografski, postepeno čineći celu Rusiju libertarijanskom.
Od sebe želim da dodam na poslednji pasus, da je ekstrateritorijalna jurisdikcija upravo ekstrateritorijalna da ne bi bila ograničena nekom uskom listom regiona. Danas u svetu postoji jedna ekstrateritorijalna jurisdikcija – jurisdikcija Sjedinjenih Američkih Država. Ovom državi je svejedno na čijoj se teritoriji nalazi njihov građanin, oni nastavljaju da vrše svoju jurisdikciju nad njim. Ali ona, naravno, nije ugovorna.