Ahilesova petа teritorijalnih zajednica

Bitarch kolumna

Mihail Svetov i mnogi drugi libertarijanci često predlažu model teritorijalnih zajednica. To su, u suštini, obične države (ili subjekti federacije) sa teritorijalnim monopolom, ali koje stvara grupa naseljenika koji dele određene vrednosti, kreirajući ih „od nule”.

Pored očiglednih mana države sa teritorijalnim monopolom, u ovom modelu postoji još jedan veoma važan problem koji se, iz nekog razloga, ne ističe. Suština je u tome što se vrednosti generacije osnivača možda neće prenositi potomcima (to će se desiti gotovo sigurno, ako ne u drugoj generaciji, onda u petoj). Čak i kada mali deo ljudi u ovoj zajednici ode od vrednosti osnivača, vlada zajednice će morati da ih uzme u obzir, čime razvodnjava ideološki integritet prvobitnog projekta i pretvara zajednicu u običnu modernu državu.

Ne verujete da će se to desiti? Pogledajte istoriju SAD! Tamo su i kolonije u početku naseljavane po religijskom i ideološkom principu. Savremene države (states) praktično nisu sačuvale gotovo ništa od toga, pretvarajući se u običnu centralizovanu državu od koje su kolonisti nekada bežali iz Evrope.

Komentar Ankap-tjan

Vremenom se raspadaju ili menjaju do neprepoznatljivosti, čuvajući u najboljem slučaju samo naziv; bilo koje društvene organizacije, bilo da su to države, zajednice, preduzeća, političke partije ili klubovi interesovanja. Prolaznost vremena može se nazvati Ahilesovom petom bilo kojeg entiteta koji postoji u vremenu, a teritorijalne zajednice se ne izdvajaju od opšte pozadine. Osnivačima zajednice je dovoljno da ta zajednica neko vreme postoji i da odgovara interesima svojih članova u većoj meri nego okruženje, a ako će u budućnosti potomcima ove zajednice više odgovarati drugo okruženje – pa neka bude tako, i ne treba odlučivati u njihovo ime, oni nisu manje pametni.

Zajednica zauzima teritoriju

Ako će u zajednici novođece zadržavati nasilno i uopšte ne puštati strance, kako osigurati deci pravo da odatle odu?

Koje akcije loša strana može preduzeti da ih zadrži, delujući po ankapu, a koje dobre?

анонимный вопрос

Počeću sa tim da, naravno, bilo koja grupa ljudi već sada može otići u dubinu i živeti tamo, ne kontaktirajući nikakav stranac. Amazonija, Andaman Islands, Papua – ima, u suštini, dovoljno mesta. Ako se bilo gde u svetu odnosi u društvu razviju do ankapa, slične izolovane zajednice će svakako biti ostavljene na miru, kao egzotična fauna koju se može snimati dronom, ali njima lično bolje ne prilaziti.

Druga stvar je kada vaša zajednica ima redovne trgovačke odnose sa spoljnim svetom. Tu ne možete proći kao egzotična fauna, jer se setimo Istočnog Berlina: čak ni veoma složena fortifikacija nije omogućila potpuno isključivanje emigracije. Ako postoje bilo kakvi odnosi sa spoljnim svetom, režim izolacije je već narušen, i što se pažljivije pokušavate da ga poštujete, to će zabranjeni plod biti slađi. Iz vaše izolovane zajednice će ljudi bežati bilo živ ili mrtav, i postepeno će ceo svet saznati kakve običaje vladaju unutra. Dalja dekompresija zajednice je samo pitanje vremena. Sve više kompanija će odbijati da sarađuje sa vama dok god ograničavate emigraciju, i moraćete da idete na kompromise, kao što je SSSR radio u jevrejskom pitanju. Postepeno vaš rezervat jednostavno više niko neće moći da održava i raspastiće se iznutra – previše njegovih stanovnika će želeti pristup spoljnom svetu.

Naravno, ne isključujem da će biti i pojedinačnih specijalnih operacija, kada će kao odgovor na molbu za pomoć iz rezervata grupa volontera sa Velike Zemlje punktualno izvući par dece odatle. To će nesumnjivo imati PR efekat, ali verujem da će glavni mehanizam raspada zajednice sa zatvorenim granicama, koja je uključena u trgovinu sa spoljnim svetom, ipak biti narastanje unutrašnjih protivrečnosti.

Pa razumete…