Pošto je većina stanovništva Rusije „nasledni“ etatisti sa dubokim podsvesnim zahtevima za levu agendu (sam sam takav bio, i sam sam odatle pobegao), smatram da se samo političkim metodama ne može postići ankap, kod etatista propaganda izlazi iz svih pukotina, a oslonac su ljudi srednjeg i starijeg uzrasta (kao ljudi sa već formiranim stavovima), dok se mladima već od vrtića promovišu veoma opasne ideje „patriotizma“, „služenja državi“ i svima tim pro-etatističkim glupostima. Upravo ovde je potreban kontrakulturni metod. U mladosti je mnogo lakše i zanimljivije ići protiv struje nego kada već imaš šta da izgubiš. A čitati tešku ekonomsku teoriju…? Malo ko će to izdržati. Mnoge od politike muči, iako ljudi mogu biti idejno za slobodu (zato ih i muči, jer je trenutna politika protiv slobode). Ukratko, potrebno je više kontrakulture (jer je država u glavama), više agorizma (naročito u legalnim sferama – treba pokazati da je frilans za kripto ili za fiat, direktne kupoprodajne transakcije preko oglasa i sličnih resursa dobro i isplativo!), više decentralizacije u svemu, posebno sa nadolazećom totalnom informacionom i biometrijskom kontrolom od strane države.
Živeti, makar i delimično, po ankapu je moguće, i cilj je – to preneti receptivnoj publici. Šta misliš?
Libertarijanstvo je veoma snažno vezano za etiku. Isti ljudi u istim uslovima mogu organizovati i krvavi bezgesetz, i prijatnu zajednicu sa poštovanjem kako privatne svojine i slobode trgovine – tako i vrednosti dobrosusedstva. Naravno, etika se neizbežno razvija kroz praksu interakcije. Nema centralne vlasti, postoji mogućnost kupovine oružja – i sa svakom naoružanom smotnjom preživeli će akumulirati i veštine života bez centralne vlasti, i veštine poštovanja tuđih prava. Ali čovek nije stvorio kulturu da svaka nova generacija sama i potpuno skuplja svoje lekcije.
Umetnički zapleti vaspitavaju lošije nego neposredno iskustvo, ali ipak to rade. Nekome će bolje prijati filmovi, nekome romani, nekome vicevi, a nekome memeovi. Što je širi kulturni sloj, to će više ljudi biti privučeno. Štaviše, kulturni prenos etičkih vrednosti omogućiće pripajanje ankap principa pojedincima čak i u etatističkom društvu.
I, pored umetničke kulture, postoji još jedan, verovatno najvažniji mehanizam prenosa vrednosti – etičko izlaganje kroz lični primer. Kada vam ponude zaposlenje „na belo“ – možete napraviti odvratnu facu, pitati poslodavca kako mu nije sramota trošiti fond za plate da bi hranio državu, i zahtevati zaposlenje „na crno“. Ako vam se svidi travnjak pored ulaza, želite da posadite cveće – ne zaboravite na tablicu „pretvoreno u privatno vlasništvo od strane stanara stana takvog i takvog po pravu prvenog prisvajanja“, možete se čak i pozvati na Rotbarda radi ozbiljnosti. Kada uzimate novac na dug do plate – predložite da sastavite kratak ugovor koji navodi: ko je uzeo, kada će vratiti, sa kojim kamatama i kakve su sankcije za neblagovremeno vraćanje.
Drugim rečima, veoma je korisno pokazati da se ne samo da moglo tako, već da je tako i najbolje što funkcioniše. Povlačite granice između svog i tuđeg, poštujte tuđa prava, izbegavajte obraćanje državnim organima – i budite pritom uspešna osoba. Tek tada će se oko vas sam od sebe formirati ankap.


